Pokrivanje priče

Pokrivanje priče

U partituri se osjeća razlika između inventivnog iskušavanja tonskoga migoljenja psihom (Newton Howard) i nizanja jednostavnih harmonija čija se običnost nastoji sakriti (Zimmer)

Tema koju je Danny Elfman napisao za filmove Batman i Batman se vraća redatelja Tima Burtona, a koja se u nešto izmijenjenoj verziji pojavila i u partiturama Elliota Goldenthala Batman zauvijek i Batman & Robin Joela Schumachera, u filmu Christophera Nolana Batman: početak potpuno je izostala. Skladateljski tim Hans Zimmer - James Newton Howard odlučio je zaigrati na drugu kartu. Njihova je ideja opće ocrtavanje ugođaja, što je u posljednje vrijeme holivudski glazbeni trend. Batmanova tema, doduše, postoji - ali budući da se temelji na ponavljanju dva tona u opsegu male terce pa je s Elfmanovom temom ne povezuje ništa osim molskoga tonaliteta, ona se ne doživljava kao tema nego kao razvijenija tonička harmonija kojom se potvrđuje molski tonalitet. Molom se, opet, naglašava crnilo priče (priča govori o čovjeku koji u spasu propaloga grada traži iskupljenje za smrt roditelja).

No čini se da takav pristup ne proizlazi iz skladateljskoga razmišljanja da je Batman ponajprije čovjek, a tek zatim superjunak. Slušanje partiture ukazuje na klišeje koji odaju da je partituru slagao Hans Zimmer. A u Zimmerovim se filmskim partiturama u posljednje vrijeme osjeća zamor: njegove su harmonije i dalje osnovne, njegova elektronika i na specifičan način ritmiziran pristup i dalje su prepoznatljivi, ali im nedostaje sklonost privlačnoj melodici koja je skladatelja u ranijim filmovima izvlačila iz doslovne banalnosti te je pretvarala u dopadljivu tipiziranost.

Škakljanje živaca

No, kako je Christopher Nolan zamislio dobar film (kritičari se slažu da je ovaj Batman u rangu Burtonova te da pripada među uvjerljivije filmske pretvorbe stripa), Zimmerov nedostatak zanimanja ostao je skriven iza razrađene priče. A, osim toga, Zimmer je skladao u suradnji s Jamesom Newtonom Howardom, koji je partituri ipak podario ono nešto... Howardov udio najviše se osjeća u scenama gdje je trebalo poškakljati gledateljeve živce. U Batmanu se čuje da je James Newton Howard potpisnik filmova Nighta Shayamalana Zaselak, Znakovi i Šesto čulo te da se vrlo dobro snalazi u inventivnu zamračivanju glazbene okoline (na primjer, pri prvom susretu Brucea Waynea i kriminalca Falconea dvotonski motiv prolazi tri oktave spuštajući se u dubine Wayneove uzburkane duše). U tim je situacijama Howardova pomoć Zimmeru bila neprocjenjiva.

Premda su Zimmer i Howard skladali zajedno, Howardov je stil razaznatljiviji u scenama strave (pad u rupu sa šišmišima, noćne more, negativci), a Zimmerov je vezan uz Batmana i akcijske scene. Pravih prijelaza, u smislu rezova koji će naznačiti gdje je granica između Zimmera i Howarda, nema. No u partituri se osjeća razlika između inventivnog iskušavanja tonskoga migoljenja psihom i nizanja jednostavnih harmonija čija se običnost nastoji sakriti elektronikom, ritmovima, zvučnim efektima i mogućnostima surround sustava. Rezultat nije veleban, ali partitura funkcionalno pokriva priču o Batmanu koja je, zahvaljujući redatelju Christopheru Nolanu i skladatelju Jamesu Newtonu Howardu, zašla u zaključani dio duše superjunaka te objasnila njegov postanak bacajući logične udice prema pravom početku, Batmanu Tima Burtona iz 1989. Irena Paulus