Na Crvenom trgu

Ana Bilankov, Uhodeći crni kvadrat: moskovski fragmenti, Galerija Miroslav Kraljević, ZAGREB, 17. lipnja - 8. srpnja 2005.

Na Crvenom trgu

Zbilja, koliko god bila proizvod osobne percepcije, udomljena je u materijalnim odrednicama, a susret s njima može biti poput hladna tuša, može djelovati kao otrežnjenje koje pokreće potragu za novom predodžbom stvarnosti. Područje Rusije, kao mjesta duhovnih i društveno-političkih utopija, i Moskve, kao istočne metropole koja je sažimala i odražavala te utopije, iznimno je dobra podloga za iskušavanje vlastitih mentalnih konstrukcija

Nakon što se zagrebačkoj publici predstavila s nekoliko radova u srpnju prošle godine u Galeriji Nova Ana Bilankov ponovno izlaže u Zagrebu, ovaj put na poziv kustosice Antonije Majača u Galeriji Miroslava Kraljevića. Povod izložbi bili su radovi nastali u Moskvi, za vrijeme autoričina tromjesečnog boravka koji je provela na umjetničkom usavršavanju na području fotografije kao stipendistica berlinskog Senata znanosti i kulture.

Radovi koje imamo priliku vidjeti u Zagrebu bili su izloženi na ovogodišnjem moskovskom Bijenalu suvremene umjetnosti.

Izložbu čine tri djela, dva videorada i jedan fotografski, po kojem je izložba i dobila ime Uhodeći crni kvadrat: moskovski fragmenti. Poveznica radova autoričina je potraga za mjestom gdje se susreću njezine predodžbe o mjestu, ljudima, povijesnim zbivanjima i stvarnost, opet uvjetovana osobnom predodžbom i doživljajem. No, zbilja, koliko god bila proizvod osobne percepcije, udomljena je u materijalnim odrednicama, a susret s njima može biti poput hladna tuša, može djelovati kao otrežnjenje koje pokreće potragu za novom predodžbom stvarnosti. Područje Rusije, kao mjesta duhovnih i društveno-političkih utopija, i Moskve, kao istočne metropole koja je sažimala i odražavala te utopije, iznimno je dobra podloga za iskušavanje vlastitih mentalnih konstrukcija. Za Anu Bilankov kao umjetnicu važan segment moskovske priče cijeli je asocijativni sklop vezan uz umjetnost prve polovice 20. stoljeća kada su u Rusiji nastajale iznimne umjetničke osobnosti i pravci. Ključna je ličnost toga ranog razdoblja ruske i svjetske moderne umjetnosti Kazimir Maljevič, koji je u drugom desetljeću 20. stoljeća učinio iskorak u potpunu apstrakciju, apstrahirajući svaku formalnu sadržajnost kako bi dosegnuo čistoću duhovne prisutnosti.

Geometrijska poetika

Geometrijske forme, crni kvadrat na bijeloj podlozi, mogu se shvatiti i kao simboli na način na koji su to bili sveci prikazani na ruskim ikonama, simboli koji su posve napustili tradicionalnu formu u opet tradicionalnoj potrazi za Bogom. I sam nadahnut Andrejom Rubljovom i ruskom sakralnom umjetnošću, Maljevič je poveznica i iskorak u tradiciji ruskog poimanja duhovnosti. Traženje crnoga kvadrata za Anu Bilankov ima potpuni smisao, jer on je premosnica koju će suvremeni umjetnik s pravom tražiti utkanu u duhovnost i povijesno osjećanje današnje Rusije, tražeći tako univerzalno u njegovu lokalnom utemeljenju. Fotografski rad na izložbi nazvan Uhodeći crni kvadrat: moskovski fragmenti može se promatrati u dva dijela, jer su u postav uključena četiri rada koji su slične strukture i nastali u isto vrijeme kada i ostalih pet, ali ipak nešto drukčija u dojmu. Središnji su fotografski radovi izložbe pet fotografija na kojima i formalno možemo naći varijacije crnoga kvadrata, trapeze, pravokutnike, nepravilne tetragone. Naime, u jedno moskovsko popodne, u potrazi za crnim kvadratom, Ana Bilankov našla je među današnjim šetačima po tom velikom gradu svoju poziciju u potrazi za duhovnim ozračjem. Iz donjega rakursa okidala je u kontrasvjetlu prolaznike, u igri u kojoj potraga za ljudskim i za svjetlošću kao simbolom čiste, životvorne, božanske energije, daje rezultate tek kada se između njih dogodi prepletanje i suradnja. Tek tada i svjetlost i figure postaju vidljivima, promatranje bijele podloge uz pomoć crnoga kvadrata. Obrisi nisu jasni, nema oštrih bridova, samo impresije, doživljaji i poetičnost trenutka.

Dva videorada

Videorad projiciran na zidu bez naziva je i zrcalno je organiziran tako da zakašnjela povorka sa zastavom na Crvenom trgu izranja iz nulte točke. Povorka može dolaziti iz davnih vremena ili može biti ono što i jest, demonstracija pristaša komunističke Rusije danas. Ta bezvremenost, odnosno smještanje događaja u rasponu od gotovo stotinu godina ruske povijesti, dovodi nas u romantizirano stanje i postavlja nam pitanje pogleda na Rusiju kroz prizmu naših osobnih predodžbi tuđih stvarnosti. Sama zastava koja se pojavljuje u videoradu čini se kao glavni akter zbivanja i djeluje kao poveznica s Maljevičem i njegovim geometrijskim crno-crvenim formama, trag kvadrata koji se zrcali kroz nacionalno ili osobno sjećanje. Drugi videorad, nazvan 200 rubalja, ukida svaku romancu u priči o jednom prostoru u nekom vremenu. Ana Bilankov od turističkog je iskustva s dvojnicima Marxa, Lenjina, Putina i posljednjega ruskog cara Nikole napravila kratak videorad koji se ponavlja. Prividno zaustavljena slika kao fotografija snimljena kamerom prikazuje profano iskustvo sa četiri dublera na Crvenom trgu. Dvjesto rubalja bile su jedine riječi koje je Lenjin uputio autorici. Trijezno buđenje i četverokut ruskih povijesnih ličnosti i njemačkog filozofa koji je promijenio tijek povijesti toga naroda. Podsjeća nas što je neimaština donijela tome gradu danas, pojedinci koji preživljavaju zarađujući oponašanjem nekih drugih ljudi, kapitalizam koji eksploatira komunizam.

Sve su te slike fragmenti jednog boravka u zemlji o kojoj smo mnogo čuli, mislili, iz koje smo ponešto i vidjeli. Jasno, to su fragmenti nekog drugog, umjetnice koja je tamo provela vrijeme u potrazi za svojom pričom, a naše viđenje tek nas očekuje kada i umjetničine doživljaje rasvijetlimo vlastitim boravkom u tom prostoru u nekom našem vremenu.

Tanja Masnec Šoškić