Mladi dolaze

»Scopus«, časopis studenata filozofije Hrvatskih studija, god. IX, sv. 1, br. 21

Mladi dolaze. Što li će budućnosti ostaviti od filozofije? U ovom broju »Scopusa« dvije glavne cjeline odnose se na autorske članke o različitim filozofijskim problemima i preokupacijama te četiri kratka prijevoda. Na kraju je kratak osvrt na život i djelo nedavno preminula filozofa Jacquesa Derridaa te izvještaji sa skupova i prikazi novih knjiga.

Tri od šest članaka možemo svrstati u povijesno-filozofijsku tematiku, od kojih se dva (Marina Frana i Marka Tokića) bave neopitagoreizmom i njegovim predstavnicima (s pripadajuća dva prijevoda s istom temom - A. J. Fe` stugierea i J. Whittakera), dok se Ivana Skuhala Karasman bavi djelom zadarskoga filozofa F. Grisogona Bartolovića. U prva dva teksta uložen je veliki etimološki i filološki (a ne samo filozofski) trud, dok je treći tekst kratka eksplikacija filozofske pozicije F. Grisogona, koji spoju filozofije i teologije dodaje primjese astrologije i medicine kao onih koje održavaju jedinstvo čovjeka u duši i tijelu, gdje tjelesna sfera muku muči s propadljivošću, dok duša mirno ustrajava u svojoj vječnosti. Bilo bi dobro da nakon tih triju tekstova slijede barem još tri o antičkim i srednjovjekovnim poveznicama između filozofije i laicizma!

Fiktivni dijalog Gorana Lojkića između Davida Humea i Pirona Elejskog na kiši o inkoherentnostima njihovih skeptizama zgodna je mala filozofska pouka. No, da se i Kant našao na toj kiši, inkoherentnosti skepticizma vinule bi se u nebesa.

Bernard Harbaš u tekstu o kritici Husserlova razumijevanja vremena provodi spomenutu kritiku iz dvaju rakursa - onoga fenomenološkog autorice F. Dastur te iz filozofije J. Derridaa. Autor se ponajviše naslanja na Derridaovo dekonstruiranje (pa i destruiranje) jednoga od posljednjih metafizičkih sustava (koji čini Husserlova fenomenologija), čime i zaključuje. Iako mi se čini da Derrida u Husserla mnogo više kritizira metodu (a ne metafiziku, jer fenomenologija je prije svega metoda), tema je zanimljivo obrađena.

Tekst Srećka Horvata Poredak diskursa kao poredak znanja i moći usmjeren je dakako na filozofiju Michelea Foucaulta. Raspredajući o važnim postavkama njegove filozofije, autor nas upućuje na zanimljivu vezu između Foucaulta i marksizma. Iako izražavam kolegijalnu sumnju oko dijalektičke veze znanja i moći (sinteza toga dvoga u Foucaulta bilo bi što?), pitam se treba li u tome iščitavati i obrat u kojem su Marx i marksisti oni koji su problematiziranjem povijesnih antagonizama između klasa otkrili te u filozofiju uveli odnose između različitih moći.

Za posljednja dva članka (Harbaš i Horvat) simptomatična je njihova revalorizacija ne samo suvremenih tokova filozofije nego i neizravno pitanje o filozofijskoj budućnosti (a to je bolno pitanje filozofije u nas, pa i šire) - što je filozofija danas, koliki je domet suvremenih filozofijskih pitanja te kakva je njezina budućnost?

Od preostalih tekstova valja spomenuti još dva fragmentarna prijevoda Heideggera i Leibnitza, a uz tekst koji nas podsjeća na značenje i nedavnu smrt Jacquesa Derridaa želio bih pak samo dodati opetovano zgražanje nad nevjerojatno malo prijevoda njegovih djela u Hrvatskoj.

Na kraju, čak i ako postoji mentorska uloga njihovih profesora, mladima autoricama i autorima treba držati palčeve u nastavku njihova raznolika rada na časopisu, što bi u budućnosti moglo dati poneku izraženiju filozofsku profiliranost, a ne kvazifilozofsku teoriju opterećenu prošlošću kakvu danas često susrećemo. Snježan Hasnaš