Vijenac 296

Likovnost

Zlatko Keser, Sto crteža, Galerija Forum, ZAGREB 16. lipnja - 9. srpnja 2005.

Ludistička manira

Keserove linije i oblici kreću se u nepravilnu ritmu, krivudavo, naizgled nevješto

Zlatko Keser, Sto crteža, Galerija Forum, ZAGREB 16. lipnja - 9. srpnja 2005.

Ludistička manira


Keserove linije i oblici kreću se u nepravilnu ritmu, krivudavo, naizgled nevješto


Horror vacui čest je u slikarstvu Zlatka Kesera. Posebno je dojmljiv u ciklusu Ivanove Apokalipse iz 1990. Na crtežima izloženima u Galeriji Forum sveden je na manju mjeru, prepustivši mjesto minimalnijim kompozicijama, osobnom slikarskom dnevniku, nesvjesnim psihogramima.

Jasno je vidljivo koliko je crtež, ovdje posve autonoman, važan u autorovu slikarstvu, te osnovne pojmove: linearnost - slikovitost, možemo interpretirati kao polaritete: crtački - slikarski, ostvarene u međusobnom kontrapunktu između linije i boje, s naglaskom da u tim radovima boja ima sekundarnu vrijednost proisteklu iz uporabe različitih crtačkih sredstava (kemijska olovka, tuš, ugljen, olovka, pastel...) i obojenosti papira. Izražavajući se u vlastitoj ludističkoj maniri, Keserove linije i oblici kreću se u nepravilnu ritmu, krivudavo, naizgled nevješto, proizvoljno i brzo, što su odjeci nadzirana automatizma i svojevrsna nadrealizma.

No, ludens u ovim primjerima nije djetinjast. Riječ je o igri kao o stvaranju fantastične zbilje unutar stvarne zbilje, s vlastitim zakonitostima (osjećaj bestežinskog stanja); koje poštuju plohu u odnosima gore-dolje, lijevo-desno i obrnuto ili dijagonalno i brojnim preslikavanjima: jedno preko drugog. Autor putem psihologije dječje umjetnosti i strukture osnovnih oblika: krug, oval, trokut, kvadrat i slično (sve nepravilno), primitivnim izrazom koji traži iskonsko i primarno, te utjecajem grafita posredovanjem verbo-vizualnih poruka, projicira na papir radije svoj nemir i unutarnji kozmos (sve se kreće) negoli svemir (sve miruje), iako su u ponekim minimalističkim primjerima oku često ostavljeni prostor, stanka i tišina. Uporabom različitih podloga i totalnim, ekspresivnim crtežom Keser sugerira ne-red, ne-objektivno i iskazuje ne-svjesno i kaos kao vlastito i kolektivno bivanje.

No, ono što je u razdoblju moderne kao otklon prema klasičnom bilo avangardno i šokantno danas je kroz prizmu tradicije moderne postalo upravo klasično. Zato Keser u zreloj fazi pripada u mainstream hrvatske likovne scene, no retro je ponovno u modi. Željko Marciuš

Vijenac 296

296 - 7. srpnja 2005. | Arhiva

Klikni za povratak