Vijenac 296

Film

Blueberry, red. Jan Kounen

Eksperimentalna psihodelija

Film je eksperimentalni, hibridni vestern, koji opasno dekonstruira zakonitosti žanra, ali i koketira sa znanstvenom fantastikom

Blueberry, red. Jan Kounen

Eksperimentalna psihodelija


Film je eksperimentalni, hibridni vestern, koji opasno dekonstruira zakonitosti žanra, ali i koketira sa znanstvenom fantastikom


Blueberry je film labavo inspiriran (po trendovskom ključu) francuskim stripovskim predloškom dvojca Charlier/Moebius - jednim u povijesti stripa od ponajboljih i najinventivnijih u toj grani umjetnosti. No film nipošto nije revizijsko djelo, kakvo bi nesporno želio biti, ali nije niti konfekcijski holivudski žanrovski uradak. Jer, u glavnoj ulozi ističe se karizmatičan, ironičan antijunak, vuk-samotnjak na spiritualnom putovanju, a u konfliktu kako sa sredinom (polusvijet naseljenika divljeg zapada) u kojoj djeluje kao šerif i pobratimstva s Indijancima, tako i s antipodnim mu negativcem - tragateljem za moći, ali ne i spoznajom. Njihov odnos pritom jedna je od solidnijih stavki filma; razrađen, a i koncipiran bolje od opozitnoga odnosa Blueberryja s pobratimom Runijem, primjerice.

Naime, pod palicom impulzivnog provokatora - Nizozemca Jana Kounena (potpisnika ozloglašenog ultranasilnog, kultnog Dobermana); Blueberry svakako postaje eksperimentalni, hibridni vestern, opasno dekonstruirajući zakonitosti žanra ali i koketirajući sa znanstvenom fantastikom. Redateljevo iščitavanje vesterna na način baznog prihvaćanja tradicionalnih motiva, a i same osnovne strukture istog a da bi ih potom ciljano i s guštom dekonstruirao, stoga ga bližim čini slijednicima subverzivne struje ovog inače poprilično statičnog i konvencionalnog žanra (kao što je genijalan Mrtav čovjek Jima Jarmuscha) negoli mainstream revizionistima fordijanske mitologije (Ples s vukovima), za kakve je isuviše metafizičan i zakučast; riječju - prečudan. Ta mješavina vestern-arhetipova i halucinogene psihodelije stoga ga predstavlja više nalik kakvom nus-produktu svijesti Carlosa Castanede nego ikakvoj kaubojskoj ili strip-ikonografiji.


Šamanistički trip

Ipak, iako nesporno konfuzan (a sporog ritma), fragmentirane naracije, nefokusirane režije, te suviška ambicije i pretencioznosti, Blueberry je i opet ne posve nezanimljiv film koji pod svaku cijenu želi ostati osebujan i izboriti se za neki vlastiti put. Od najnegativnijih aspekata djela svakako treba izdvojiti trećerazredne specijalne efekte - tamo gdje bi trebali biti delikatni i suptilni, oni nas bombardiraju CGI izvedbom larvi insekata, zmija i škorpiona (a kao fingiranih stanja uma) u stilu domaće screensaver-kućne radinosti; tako da i katkad preušminkana i svakako smislena fotografija Tetsua Nagate dobiva kontra-predznak i postaje napadna i neintegrirana u filmsku cjelinu. No, treba spomenuti i nastup Vincenta Cassela, koji ako i fizički nije najsličniji crtanom junaku (svakako bi se u tom pogledu bolje snašao razmatrani tumač lika Benicio del Toro), svakako je dovoljno karizmatičan glumac da se tijekom gledanja filma na to zaboravi i da svojim progonjenim, izmučenim licem vjerno dočara Blueberryjevu psihologiju. Pa ako šamanizam, psihodelični tripovi, nutarnji svjetovi duhova i tame i jesu pomalo klizak teritorij za svaki ozbiljniji film, posebice nakalemljeni na jedan klasičan kaubojac, Jan Kounen i njegova ekipa napravili su ne osobito vrijedan ali svakako vrijedan pažnje pokušaj u otvaranju nekih novih putova žanrovima kojima je neophodno osuvremenjivanje.Katarina Marić

Vijenac 296

296 - 7. srpnja 2005. | Arhiva

Klikni za povratak