Dobar izbor tema

»Riječi«, časopis za književnost, kulturui znanost, br. 1-2, gl. ur. Đurđica Lasić-Vuković, Matica hrvatska Sisak, 2005.

Iza bogate opreme sisačkih »Riječi« stoji jednako tako kvalitetan sadržaj, što časopis ubraja u nekolicinu izdanja (primjerice, tu je i ivanićgradska »Tvrđa«) koja potvrđuju da i izvan Zagreba kao kulturnog središta i, što je još važnije, u nešto manjim sredinama, nastaje periodika koja može dosta toga ponuditi čitateljstvu, koje nipošto nije određeno regionalnim predznakom. U skladu s tim, lokalne su teme ovdje zastupljene u znatnoj manjini - novi broj bilježi tek jedan prilog koji se odnosi na goruće ekološke probleme sisačkoga podneblja, dok će većina sadržaja biti posvećena umjetničkom stvaralaštvu, ponajprije književnom, pri čemu ovim izdanjem dominiraju hrvatski autori.

Glavni je temat broja posvećen Mariji Čudina, a otvaraju ga sjećanja Branimira Donata, koji nas upoznaje s njezinim pjesničkim počecima te kasnijim životnim okolnostima koje će se pokazati važnim kontekstom za razumijevanje pjesnikinjina djela. Ostali će se autori (Branko Bošnjak, Tonko Maroević, Tea Benčić Rimay) baviti analizom njezina stvaralaštva ukazujući na nekoliko glavnih obilježja - od činjenice njezine izrazito individualističke i samotnjačke književne figure na tadašnjoj pjesničkoj sceni, do temeljnih odrednica poetike u kojoj važno mjesto zauzimaju, primjerice, kreiranje paralelne pjesničke zbilje s posve osobnim toposima, simbolika životinja ili zamjena identiteta (u rodnome smislu). Upravo će posljednje obilježje, manipulacija rodnim određenjem, Sanjina Sorela navesti da u analizi kao integrativno mjesto pjesnikinjine poetike odredi figuru melankolije, dok će Petra Sigur Drnić u pregledu pjesničkih zbirki sumirajući trenutak cjelokupna stvaralaštva pronaći u zbirci pod nazivom Paralelni vulkani.

Ugodno iznenađenje donosi književnost u prijevodu, koja pruža kratak pogled na suvremenu austrijsku prozu na osnovi pripovijesti i ulomaka iz romana nekolicine pisaca, među kojima svakako valja spomenuti Gerta Jonkea, koji se originalnim poigravanjem mogućnostima jezika - u ovom slučaju logikom pretjerivanja, obračunava sa starim neprijateljima poput malograđanskoga morala, suhoparne erudicije, formalnih radnji i sl., dotičući se poetike apsurda na nov i posve osobit način. U ostatku priloga koji se odnose na recentnu poeziju i prozu čitamo hrvatske autore (Majetić, Načinović, Božić, Radmilović, Stojević, Rem, Sorel, Nježić), u čijim tekstovima nailazimo na stilsku i tematsku raznolikost, no valja napomenuti kako izbor obilježava kvalitativna usklađenost objavljenih radova.

Među esejima najistaknutije mjesto pripada onom Žarka Paića, koji najprije odgovara na pitanje o razlozima popularnosti Slavoja Žižeka, govoreći o njegovu novom čitanju Marxa kao o radikalnom koraku »s one strane udivljenja ideologijom globalnog kapitalizma«, koji mu je, povezan sa smislom za skandal i provokaciju »u trenutku moralnog i teoretskog pada pravovjernih marksističkih mislilaca«, zajamčio naklonost. Prikazujući Žižekovu misao Paić analizira njegovu kritiku ideologije »kraja povijesti« na primjeru njegovih eseja o ratu u Iraku, no zaključuje kako se i ovdje rješenje nalazi u svojevrsnoj utopiji, te se pita može li se iz začaranoga kruga »paranoidno-shizofrene logike globalnog kapitalizma« izaći ako mu se kao alternativa pronalazi tek »slabo mjesto utopijski sublimne prakse«. Nešto lakše teme nalazimo u esejima Tihomira Matijevića i Renate Jambrešić Kirin, u kojima čitamo o prikazu i definiranju žene i ženskih likova u stripu te simbolici tehničkih novotarija (digitalni fotoaparat, flash disc) u svakodnevnom životu, dok Branko Maleš piše o pjesništvu Zorana Kršula.

Kako u domaćim časopisima koji nisu uže specijalizirani za glazbenu teoriju rijetko nailazimo na muzikološke teme, valja spomenuti i prilično opsežan prikaz jednog od najvažnijih zborskih opusa Emila Cossetta, ciklusa pjesama Z mojih bregov nastala prema Galovićevim stihovima, čiju posebnost i glazbenu osobnost svojom analizom nastoji dokučiti Marijana Ivšić. Izvan književnih granica seže i tekst Ivice Župana o slikarstvu Igora Rončevića, slikara čiji novi radovi tvore i likovne priloge broja.

Nešto starijega datuma prijevod je Provokativnog dijaloga o komičnom, tragičnom, ludosti i razumu, odnosno razgovora s Dariom Foom, koji govori o svojem radu: o utjecaju pučkih pripovjedača na njegove predstave, uzorima, osobnim odlukama za bavljenje kazalištem sve do pitanja politike u kazalištu, pa će ovaj prilog, unatoč neaktualnosti, zanimati one kojima je tema bliska.

Uz pohvale za dobar izbor tema koje će sigurno naći čitatelje stoji i zamjerka zbog brojnih tiskarskih grešaka (doduše, neravnomjerno raspoređenih po prilozima), koje na ponekim stranicama doista mogu pokvariti užitak čitanja.

Ljubica Anđelković