Bioetički inkubator

Bioetički inkubator

Bioetički forum može se smatrati daljim razvijanjem ideje koju već nekoliko godina promoviraju Lošinjski dani bioetike i općenito krug bioetičara okupljenih oko Dana. Pritom Forum poseban naglasak stavlja na razmjenu iskustava, uspostavu dijaloga, umrežavanje i institucionalne oblike suradnje među bioetičarima u jugoistočnoj Europi

Lošinjski dani bioetike etablirali su se kao relevantna i, mogli bismo reći, gotovo već tradicionalna znanstveno-kulturna manifestacija koja svako ljeto okuplja eminentne znanstvenike iz Hrvatske i cijeloga svijeta. Koja je osnovna zamisao ovogodišnje teme, Bioetika i nova epoha, i bi li mogao sažeti neke od problema koji su tematizirani?

- Tema Bioetika i nova epoha stalna je tema, što znači da se simpozij pod tim naslovom održava svake godine u okviru Lošinjskih dana bioetike. No, ta formalna anualna istovjetnost uopće ne rezultira sadržajnom monotonijom. Upravo suprotno, što je i bila naša namjera pri formuliranju teme, simpozij Bioetika i nova epoha otvara područje za raspravu o najširem spektru bioetičkih pitanja, i to iz različitih perspektiva. To se potvrđuje svake godine, pa tako i ove, jer su u sedamdesetak referata, izlaganih u tri sekcije na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku, kao i u raspravama, bila razmatrana pitanja u rasponu od definiranja i utemeljenja bioetike, preko kliničke prakse, prava pacijenata i genetičkih istraživanja, do moralnoga statusa životinja i njihovih prava te globalnih i glokalnih ekoloških problema. Ono što je pritom zajedničko, objedinjujuće, jest uvid da je utjecaj znanosti i tehnologije na ljudski i svaki drugi život u naše doba postao u bitnome drugačiji, izazivajući nova, ranije nepostojeća pitanja. Upravo ta činjenica, kao i artikulacija novovrsnoga, bioetičkog promišljanja znanstveno-tehnološke civilizacije i problema koje nam ona ispostavlja, razlog je zbog kojega govorimo o nastupanju nove epohe.

Osim simpozija, u okviru Lošinjskih dana bioetike, održan je i okrugli stol pod nazivom Bioetički aspekti medicinski potpomognute oplodnje...

- Kao i svake godine, tako smo i ove posvetili okrugli stol jednoj bioetički relevantnoj i društveno-politički aktualnoj temi. To da je medicinski potpomognuta oplodnja ujedno i prijeporna tema, potvrdilo se i na samu okruglom stolu, na kojemu su u uvodnim izlaganjima, a potom i u živoj, nerijetko i polemičnoj raspravi, bili tematizirani medicinsko-tehnički, filozofijsko-etički, moralno-teologijski i pravni aspekti medicinski potpomognute oplodnje. Kao što se moglo i očekivati, rasprava nije dovela do jedinstvena zaključka, ali usprkos tome okrugli stol možemo smatrati uspješnim, jer su, kao prvo, na jednome mjestu izloženi i suočeni različiti pristupi ovoj problematici, a kao drugo, svi su oni posredovani u jedinstvenome bioetičkom vidiku, bez obzira na međusobna, čak i načelna razilaženja. U tom smislu, svi su se sudionici okrugloga stola složili da je polivalentni bioetički pristup preduvjet kako široke javne rasprave o medicinski potpomognutoj oplodnji, tako i njezine pravne regulacije.

U okviru Lošinjskih dana bioetike održana je prvi put i studentska bioetička radionica pod naslovom Je li moguća dosljedna etika života? Pobačaj, eutanazija, rat, koja je već po završetku i više nego pozitivno ocijenjena. Koji su osnovni problemi dosljedne etike života, hoće li se taj projekt nastaviti i kakvi su planovi za dalje uključivanje studenata u simpozij?

- Ideja organiziranja studentske bioetičke radionice, kao i njezina ovogodišnja tema, rezultat je seminara iz etike koji se ove akademske godine održavao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tema je izabrana zato što potiče i na promišljanje sama utemeljenja bioetike, kao etike života, i na promišljanje pojedinih bioetičkih problema. Naime, oblikovanje cjelovite i čvrste etike života, kao etike dosljedna poštovanja i nepovređivanja individualnog, ponajprije ljudskog, života, samo se na prvi pogled ne čini problematičnim. Primjeri istaknuti u podnaslovu teme ciljali su upravo na to: pokušaj utemeljenja dosljedne etike života čini se ostvarivim ako uzmemo kao primjer problematiku pobačaja i eutanazije. No, ako uključimo problematiku usmrćivanja drugih osoba u samoobrani, u ratu ili u drugim sličnim situacijama, dosljednost etike života suočava se s novim i velikim izazovima, a proširenje pitanja na ne-ljudska živa bića problem bi učinilo još složenijim. Osim toga, dosljedna etika života ne mora nužno biti izgrađena na pretpostavci svetosti života, apsolutne nedodirljivosti ili nepovredivosti života, nego može značiti i općenito dosljednost u odnošenju spram života, tj. dosljedno izvođenje zaključaka iz prethodno utvrđenih i čvrstih načela. U nekoliko uvodnih izlaganja, kao i u dugoj, ali usredotočenoj raspravi, studenti su artikulirali i pretresli sva ta pitanja na vrlo visokoj razini.

Budući da je ovogodišnja studentska radionica bila svojevrstan pilot-projekt, sudjelovalo je samo desetak studenata s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. No, već od sljedeće godine u projekt bi se trebao uključiti veći broj studenata, i to ne samo sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta i sa Sveučilišta u Zagrebu, nego i s drugih sveučilišta u Hrvatskoj i inozemstvu. Naša je ideja, naime, da Lošinjski dani bioetike postanu i ljetna škola bioetike, svojevrstan bioetički inkubator koji bi njegovao bioetičku raspravu među onim studentima koji se bioetikom već bave, te poticao interes za bioetičke teme u drugih studenata. Zbog uspjeha ovogodišnje studentske bioetičke radionice nema razloga da sumnjamo u ozbiljenje te ideje.

Ove je godine, odmah nakon Lošinjskih dana bioetike, prvi put održan Bioetički forum za jugoistočnu Europu. Po čemu se on razlikuje od svoga sestrinskog simpozija i koji su njegovi osnovni ciljevi?

- Bioetički forum može se smatrati daljim razvijanjem ideje koju već nekoliko godina promoviraju Lošinjski dani bioetike i općenito krug bioetičara okupljenih oko Dana. Pritom Forum poseban naglasak stavlja na razmjenu iskustava, uspostavu dijaloga, umrežavanje i institucionalne oblike suradnje među bioetičarima u jugoistočnoj Europi, gdje bioetička rasprava, kao i u svakoj drugoj regiji, pokazuje neke specifičnosti. No, namjera organizatora Bioetičkog foruma, a to su bioetičari sa Zagrebačkog sveučilišta i Ruhrskoga sveučilišta u Bochumu, nije zatvaranje u geografske okvire regije, nego razvijanje modela suradnje jugoistočnoeuropskih bioetičara kao modela bioetičke suradnje na općeeuropskoj razini. U tom smislu, u rad Foruma ravnopravno su uključeni i bioetičari iz južne i srednje Europe, ponajprije iz Italije, Austrije i Njemačke. To što je središte ovih integracija Mali Lošinj, odnosno Hrvatska - nije slučajno, jer u usporedbi s drugim zemljama u regiji razina bioetičke rasprave i institucionalizacije u Hrvatskoj je zavidna, što potvrđuju i kolege s kojima surađujemo, od Slovenije do Bugarske, pa i mnogo šire. Poticanje, sistematiziranje i koordiniranje sve življe rasprave u regiji primarni je, ali ne i jedini cilj Foruma. Ne dvojim, naime, o tome da jugoistočnoeuropski bioetičari, okupljeni oko Foruma, mogu dati vrijedne prinose i bioetičkoj raspravi na europskoj i svjetskoj razini.

O znanstvenom statusu bioetike (je li ona znanost ili disciplina, odnos s drugim znanostima...) bilo je riječi kako na Lošinjskim danima bioetike tako i na Südosteuropäisches Bioethik-Forum, a u tom je kontekstu uveden i pojam integrativna bioetika. Što on zapravo znači i što je to pluriperspektivizam jedne takve bioetike?

- Izrazom integrativna bioetika - za čije je uvođenje i artikuliranje najzaslužniji profesor Ante Čović, spiritus movens bioetičkih događanja o kojima sam dosad govorio - nastoji se u prvom redu označiti i poticati ona tendencija u bioetičkoj raspravi koja se protivi sužavanju pojma bioetike na biomedicinsku ili čak kliničku bioetiku, jer bioetika danas objedinjuje rasprave o mnogo širem spektru pitanja, od biomedicinskih do globalno-ekoloških, od humanih do animalnih i naturalnih. Samim tim integrativna bioetika podrazumijeva uvid o isprepletenosti problema koji se tiču života u svim njegovim oblicima, stupnjevima, fazama i pojavnostima, a onda i uvid o potrebi okupljanja i umrežavanja različitih pristupa tim problemima. Osim tematskog ili problemskog integriranja, riječ je dakle i o integriranju različitih pristupa tim problemima, kako znanstvenih, tako i neznanstvenih, tj. onih koji počivaju na religijskim, kulturnim i inim posebnostima. Narav problema kojima se bioetika bavi, a onda i narav bioetike, naprosto nam ne dopušta zatvaranje u okvire jedne discipline ili jedne perspektive. No, interdisciplinarnost i pluriperspektivnost ne znače puko mehaničko okupljanje različitih pogleda, nego zbiljsko integriranje, odnosno izradu jedinstvene platforme za raspravu o etičkim problemima vezanima uz život, individualni život i život u cjelini. Smatram da je tako shvaćena, integrativna bioetika u stanju pružiti orijentaciju za odgovaranje na ključne probleme čovječanstva i Planete, te njegovati rastući bioetički senzibilitet. Osim toga, model bioetičke integracije, koji je već na djelu, mogao bi poslužiti kao model integrativnih rasprava i o onim pitanjima koja nisu bioetička.

U okviru tematiziranja i problematiziranja institucionalnog aspekta bioetike najavljeno je osnivanje Referalnog centra za bioetiku u jugoistočnoj Europi. Možeš li ukratko opisati osnovnu strukturu takve institucije, njezinu funkciju, kao i mogućnost same realizacije tog zahtjevnog i ambicioznog projekta?

- O idejnim polazištima i potrebi izgradnje središta za europsku suradnju u području bioetike, s posebnim težištem na jugoistočnoj Europi, ponešto sam posredno već rekao. To pak podrazumijeva ne samo održavanje stalnih bioetičkih manifestacija te uspostavljanje internetske mreže istraživača i bioetičkih institucija u području jugoistočne Europe nego i osnivanje Referalnog centra koji si spomenuo. Njegova bi funkcija bila da, u svrhu stvaranja istraživačke infrastrukture, prikuplja, selektira i arhivira najraznovrsniju bioetičku građu - knjige, časopise, novinske tekstove, zakonske akte, audio i video materijal, itd. - iz Hrvatske i drugih zemalja regije, kao i iz zemalja Europske Unije. Sve su to koraci u realizaciji jednog općeg projekta koji se treba i može i dalje razvijati. U tom smislu, ovdje mogu najaviti i skoro pokretanje interdisciplinarnih obrazovnih programa u području bioetike, odnosno provedbu različitih oblika bioetičke edukacije, na različitim razinama, uključujući i visokoškolsko obrazovanje. Istina je da je čitav ovaj projekt vrlo ambiciozan i zahtjevan, ali polet onih koji su u njega uključeni, kao i dosad ostvareni preduvjeti, među kojima treba istaknuti potporu zajednice te lokalnih tijela vlasti, više su nego ohrabrujući.

Razgovarao Srećko Horvat