BAJKA U MOČVARI

BAJKA U MOČVARI

Od lipnja ove godine pitomi štajerski gradić Gleinstätten privlači pravom ambijentalnom riznicom nazvanom LandArt - park i močvara dvorca Gleinstätten, u čijem je formiranju sudjelovala i hrvatska kiparica Marina Bauer

Priča počinje prije 25 godina, kada se obnovio ruševni barokni dvorac kako bi se u njega smjestili škola, uredi gradske uprave i prostor za koncerte i priredbe. Uz školu smještena je i zgrada vrtića, a obje su bile okružene prostranim neuređenim parkom i zapuštenom močvarom. Iz toga razloga prije više od tri godine kreće inicijativa nevladine udruge Akademie Graz, na čelu s Emilom Breisachom, da se ostvari park doživljaja za ljubitelje umjetnosti i prirode. Ta se ideja u suradnji s gradonačelnikom Gottfriedom Schoberom razvija u projekt dvojnog uređenja ambijenta: botaničkog uređenja i pristupa močvari te parka s jedanaest umjetničkih radova.

Osnovna kvaliteta projekta jest uspješan izbor darovitih umjetnika koji su vezani uz štajersko podneblje. Prepoznavanje i podupiranje darovitih umjetnika jedna je od glavnih preokupacija Emila Breisacha i Akademie Graz te projekt poput ovoga danas postoji kao neizbježna posljedica tog djelovanja. Tako je on već 1999. na kiparskoj koloniji u Grazu prepoznao našu umjetnicu Marinu Bauer, s kojom nastavlja suradnju i iduće godine na kiparskoj koloniji u ljevaonici bronce. Zatim ju je 2001. angažirao da izradi skice svojih djela za park skulptura u Gleinstättenu. Time Marina Bauer postaje najmlađa i jedina umjetnica podrijetlom izvan okvira Austrije koja će sudjelovati u projektu. Marina Bauer izradila je dvije goleme zemljane ležeće figure Praspavača obraslih zimzelenom, koji svojim volumenom pridonose stvaranju žive topografije parka i definiraju granice ledine. Oblikovno predstavljaju pristupačna mjesta susreta akcije i mirovanja, igre i meditacije, preskakanja i sjedenja. Takvo ostvarenje plod je autoričina selektivnog percipiranja važnih elemenata okoline te njihova inteligentnog uključivanja i prerade.

Dodatna je kvaliteta tih radova njihova bajkovitost. Zarasli plašt kojim ih je park prigrlio raspiruje maštu stvarajući legende o njihovim pothvatima prije našega vremena i dalekim svjetovima u kojima su obitavali. Rastom bilja njihovo će sjedinjenje s parkom postajati snažnije, a s druge strane otkrivena prekrižena aluminijska stopala stalno će nam davati nadu da će se probuditi i krenuti golemim koracima u nepoznato. I stvarno, kada se prošetate oko dvorca, otkrivate da je neki Praspavač ostavio goleme Stope u močvari i nestao. Tragove otkrivaju samo znatiželjni, i zastaju u nedoumici ne bi li otkrili još kakav trag u gustu bilju oko močvare.

Susanne Baumhakel, kao i Marina Bauer, vrlo uspješno reagira na zadani prostor. Njezin Labirint ispred glavnog ulaza u dvorac priziva iz sjećanja parapete baroknih vrtova, a mjerilom i prostornim odnosima ostvaruje potpunu integraciju dvorca i parka. Puteljak sazdan od drvenih dasaka kroz koje se probija močvarno bilje transformira zaraslu močvaru iza dvorca u pristupačni krajolik u kojem se nude smjerovi kretanja i stvaraju nove vizure.

Potpuno različitim, čak suprotnim pristupom od tih dviju umjetnica, Michael Kienzer ostvaruje vlastitu sliku dijaloga s prirodom. On Parazitima izaziva prirodu, postavljajući isprepletena klupka namotane aluminijske žice u travu, koja će ih vertikalno prorasti. Materijalom i oblikom instalacije naglašava ulazak artificijelnog u područje vegetativnog.

Gustav Troger oblikuje malu fontanu natkrivenu kosom pločom s mozaikom zrcala. Akcijom sunca, vode i stakalaca stvara se začuđujući svjetlosni objekt. Zanimljiva je i autorova referencija na neizostavan element vode u parkovima dvoraca s kraja 16. stoljeća. Fritz Panzer iznosi elemente interijera, krevet i naslonjače pod nazivom Model otomana i Model Gleinalm, u prostor parka. Njihov nadrealni efekt dodatno pojačava uporabom žbuke, materijala s kojim smo se navikli susretati u eksterijeru. Wilhelm Scherübl reagira arhitektonski, i to moćnim betonskim volumenom Stola, koji na prvi pogled ostavlja dojam kontrasno interpolirana objekta. No, mlado drvo koje raste kroz rupu na površini s vremenom će ojačati te razorno i neočekivano raskoliti savršeno glatku pravokutnu površinu. Golem stol (za kojim ima mjesta za učenike cijeloga razreda!) tako je transformiran iz moćnog u element prepušten na milost prave moći, one prirodne.

Svi radovi uključuju neočekivanost prirode i ljudski faktor u vremenu kao važne oblikovne elemente. Stalne promjene djela u interakciji s raslinjem, atmosferskim prilikama, djecom iz vrtića i škole, stanovnicima i posjetiocima označit će i njihovo potpuno ostvarenje. A na sudjelovanje svi su pozvani.

Tako sada imate novi razlog za izlet u ove krajeve (osim, jasno, Ikee i H&M-a), a uz LandArt - park i močvaru dvorca Gleinstätten posjetite i Austrijski park skulptura pokraj Graza u stalnoj nadogradnji te za kraj - samostalnu izložbu Marine Bauer u Grazer Stadtmuseumu od 9. do 31. srpnja ove godine. A otvaranje je u subotu u 11 sati - idealno, zar ne?Vanja Žanko