Avignon pleše

Avignon (http://www.festival-avignon.com)

Kad se govori o ljetnim festivalima Avignon, barem po ranom početku, zaslužuje prvo mjesto u ovoj rubrici. U skladu s novim konceptom koji svake godine jake kazališne autore postavlja kao urednike/selektore festivalskog izdanja ove je godine (8-27. srpnja) na redu predstavljanje Iana Fabrea. A kako je riječ o čovjeku koji je doma u svijetu plesnoga teatra i program festivala više je okrenut suvremenom plesu i pokretu. No, nije ovogodišnje izdanje bez dramskoga dijela, Olivier Py predstavlja se projektom Osvajači, cjelodnevnom odisejom po mediteranskom prostoru, a lanjski festivalski domaćin Thomas Ostermeier, deset godina nakon praizvedbe, vraća se drami Blasted Sare Kane. Još jedan stalni festivalski gost Krzysztof Warlikowski dolazi s produkcijom Kroum, dramom Hanokha Levina, koja istražuje odnose majka - sin. Francuze osim Pya predstavlja i J. F. Sivadier, dok uz sama Fabrea najviše produkcija na festivalu dolazi iz radionice Romea Castelluccija i Socieats Rafaello Sanzio, koji predstavljaju četiri od jedanaest dijelova Tragedie Endogonidie produciranih u različitim europskim gradovima.

Edinburgh poludio

Edinburgh (http://www.eif.co.uk/)

Schilling je poveznica Salzburga s drugim velikanom, festivalom u škotskoj prijestolnici, gdje je njegov Galeb jedna od programskih atrakcija. Svojevrstan je motto festivala koji se održava od 14. kolovoza do 4. rujna Poludimo, za što bi trebala biti zadužena skupina The Variety Theatre Company of Gibraltar s predstavom Nuts CocoNuts, temeljenom na predstavi La Cubane koja je svojedobno izazvala kontroverze i bila iznimno popularna. Dok ta predstava svjedoči na koji se način Edinburgh International Festival bori sa sve većom konkurencijom istovremenoga Fringea, Blackbird, novi komad Davida Harrowera, koji se baš ovdje proslavio prije deset godina svojim Noževima u kokošima, u režiji Petera Steina potvrda je da su na Festivalu ipak i dalje skloni provjerenim veličinama. Za tradicionalne kazališne oblike drugih civilizacija pobrinut će se predstavljanje japanskih formi Noha i Kyogena, dok je od škotskog (!) pisca Shana Khana naručen komad Prayer Room (Soba za molitvu) o multikulturalnom okruženju Velike Britanije koju režira Paul Miller. O multikulturalnosti sredine svjedočit će još jedna naručena drama, kineska spisateljica Chiew Siah Tei svoju je dramu o potrazi za identitetom 3000 Troubled Threads smjestila u - Glasgow. Festival će vjerojatno proći u znaku irskog pisca J. M Syngea, čijih će šest drama predstaviti Druid Theatre Company u režiji Garyja Hynesa i koje će se moći gledati sve zajedno ili odvojeno.

Mittelfest iz sjene gradi mostove

Cividale (http://www.regione.fvg.it/mittelfest/)

Jasno, u sjeni najvećih bezbroj će malih europskih festivala pokušati izaći iz sjene, a jedan je od njih i Mittelfest u talijanskom Cividaleu, koji se pod geslom Mostovi mira bavi zanimljivim kazališnim formama u Srednjoj Europi u novim okolnostima. Od 16. do 24. srpnja predstavlja tridesetak ne samo dramskih produkcija, među kojima je i Marlene Ksenije Prohaska, na talijanskom jeziku, a Hrvatsku predstavlja i osječki Odsjek Kazališne akademije čiji će predstavnici zajedno s još nekoliko srednjoeuropskih Akademija sudjelovati u radu radionice La Vocazione teatrale koju vodi Renata Molinari. Bez velikih imena i spektakularnih dosega, Mittelfest će se kazalištem baviti prostorom na kojem su se susretale razne kulture, nekad kreativno, a često i oružjem.Jasen Boko