APSTRAKTNE ARABESKE?

APSTRAKTNE ARABESKE?

Novim ciklusom, koji uključuje petnaestak platna, Boras polemizira s pitanjem izvornosti i jedinstvenosti. Kreće od otiska prsta, svakom čovjeku svojstvena, osobnoga znaka

Na izložbi Otisci u zagrebačkoj Galeriji Canvas predstavljena su nova djela akademskoga slikara mlađe generacije Juriše Borasa. Novim ciklusom, koji uključuje petnaestak platna, Boras polemizira s pitanjem izvornosti i jedinstvenosti. Kreće od otiska prsta, svakom čovjeku svojstvena, osobnoga znaka. Znaka kao još rijetke potvrde neponovljivosti pojedinca. Očitane tek njegovim utiskivanjem ili zaprašivanjem. Vizualno predočen, otisak prstiju poprima oblik spirale, linije kružnoga i polukružnoga kretanja. Preuzet kao slikarski motiv, on »gubi auru jedinstvenosti i postaje jedan od inih legitimnih danas jednako semantički (ne)potentnih slikarskih motiva« (Ivica Župan). Čini li ih Boras potentnima? Odnosno nude li njegova platna dojam svježine neponovljiva znaka? I koji je njegov odnos prema najtežem izazovu, izazovu originalnosti? Sjetimo se kako se 2002. i Darko Ćurdo u ciklusu Dossier u Galeriji Karas kao glavnim motivom grafika koristio uvećanim otiscima ljudskih prstiju.

Boras bira platna kvadratnoga oblika, relativno malih dimenzija. Prekriva ih povećanim otiskom prsta, jednim, dvama ili nekolicinom. Otiskuje ih na gotovo monokromne rasvijetljene površine. Postavlja ih u razne međuodnose, propitujući odlike prostorne organizacije slike te formativne i formalne karakteristike slikarstva. Sučeljava ih na vodoravnoj ili okomitoj osi, spaja ih u neprekinuto kretanje, razdvaja, dodiruje zaobljenim krajem. Veći broj otisaka isprepleće, puni površinu platna do efekta horror vacui te oni gube na prepoznatljivosti, postajući efektna apstraktna arabeska bliska rončevićevskim krivuljama Varira tonalitet i intenzitet te kvalitetu podloge, propituje odnos boje i linije, pozadine i znaka.

Krećući od potencijalno originalnoga, ali u drugom, likovnom kontekstu već poznata motiva, Juriša Boras poigrava se pitanjem inovativnosti i pitanjem njezine važnosti, naglašavajući njezinu ambivalentnost i krhkost. On poseže za već viđenim motivom i u suodnosu sa slikarskim platnom čini ga vlastitim. Pronalazi svoje područje djelovanja stvarajući djela sigurna rukopisa, kolorističkih i kompozicijskih kvaliteta.

Iva Pasini