VITEZ GORUĆEG TUČKA

»Mogućnosti«, br. 1-3, Književni krug Split, siječanj-ožujak 2005.

Posljednji broj splitskih »Mogućnosti« ne donosi veće temate, kako je to prije znao biti slučaj s tim časopisom, ali i u neveliku broju kraćih priloga nalazimo nekoliko tekstova na koje vrijedi obratiti pozornost. Svakako najvažniji prilog odnosi se na prvi hrvatski prijevod renesansne komedije Vitez gorućeg tučka. Riječ je o najznamenitijoj engleskoj renesansnoj komediji proslavljena autorskog dvojca Francisa Beaumonta i Johna Fletchera - djelu, kako to u predgovoru ističe prevoditelj Ante Stamać, »uzorne poslijeelizabetanske komediografske teorije i prakse«, koje isprepletenom dramatologijskom strukturom (s kojom nas Stamać i upoznaje u kratkoj analizi djela) i složenim preklapanjem stilova postaje izazov kako za kazališnu suigru, tako i za analizu. Upoznajući nas s temeljnim obilježjima drame, njezinim autorima, ali i glavnim obilježjima elizabetanskoga kazališta - ponajprije prilikama u kojima su tadašnji dramatičari stvarali svoje drame, Stamać ujedno upozorava na velik broj onodobnih važnih engleskih dramatičara, koji su i dan-danas ostali nepoznati hrvatskom čitateljstvu.

Percepcija otočkog krajolika

Otok Pag svojim je osobitostima nadahnuo mnoge posjetitelje, a pisane tragove - svjedočanstva o njihovu boravku, slijedi Irvin Lukežić, pritom za njima posežući u razne epohe - od prvoga stoljeća i najranijih zapisa Plinija Starijeg, pa sve do suvremenog doba. Uz kratak osvrt na povijest otoka (uglavnom iščitanu iz etimologije naziva naselja), Lukežić predstavlja zapise, tekstove i putopise o Pagu, izdvajajući u njima najvažnije dijelove te se temeljitije baveći djelima padovanskoga biologa i putopisca Alberta Fortisa i hrvatskoga prirodoslovca, geografa i planinara Dragutina Hirca. Ono što čitatelja ovog priloga može zanimati, a na nekim dijelovima i zabaviti, s jedne je strane način na koji su došljaci percipirali otočki krajolik i način života, a s druge prikaz davnih paških običaja o kojima saznajemo iz ove vrijedne pisane ostavštine.

Na istu se temu nastavlja i tekst iz rubrike Prikazi, osvrti u kojem Žarko Muljačić prikazuje putopis talijanskoga novinara Alessandra Marza Magna, koji po uzoru na Fortisa također putuje po Dalmaciji. Uz prikaze književnih izdanja u toj ćemo rubrici naći i kratak osvrt na scenografski rad Rudolfa Bunka (Petar Selem) te sjećanje na Sergia Anselmija, talijanskog istraživača prošlosti Jadrana i Dubrovačke Republike, o čijem znanstvenom djelovanju piše Rade Petrović.

Preostali dio novoga broja rezerviran je za recentno književno stvaralaštvo domaćih autora - uz prozu Ivana Pandžića i Ljerke Schiffler, pjesničke radove čitateljstvu predstavljaju četvorica autora - Anđelko Vuletić, Ivo Dekanović, Stjepan Gulin i Miroslav Pelikan.Ljubica Anđelković