Vijenac 295

Likovnost

Sandra Križić Roban, Nenad Roban - Nakit / Jewellery, Galerija Križić Roban, Zagreb, 2005.

SRAZ HLADNOGA I TOPLOGA

Monografija, s odličnim reprodukcijama detalja nakita, pokazuje svu širinu umijeća, visoka stupnja zanatskog savršenstva i dizajnerske kreativnosti Nenada Robana

Sandra Križić Roban, Nenad Roban - Nakit / Jewellery, Galerija Križić Roban, Zagreb, 2005.

SRAZ HLADNOGA I TOPLOGA


Monografija, s odličnim reprodukcijama detalja nakita, pokazuje svu širinu umijeća, visoka stupnja zanatskog savršenstva i dizajnerske kreativnosti Nenada Robana


Veliko osvježenje u području izdanja sa šireg područja likovnih umjetnosti i dizajna dvojezična je monografija o nakitu Nenada Robana (1951), našega najinovativnijeg oblikovatelja suvremenoga nakita. Treba odmah naglasiti da je riječ o obilježavanju trideset godina autorskog stvaralaštva, i o opusu koji odlikuje maštovitost, lucidnost, ali i visok stupanj kategorije nosivosti nakita. Iako se naša zbilja kreće između izloga zlatarna i filigrana koji tek u posljednjih nekoliko godina pokazuju male pomake u dizajnu nakita (spašava nas, srećom, Tadej u Teslinoj i Furlin nakit) te umjetničkih prezentacija i izložbi dizajnerskog nakita koji prečesto nije zanatski solidno izveden, nosiv i uporabljiv (izuzev Lumezijeva nakita i nakita mlade dizajnerice Eve Šimatović), u svijetu su unatrag nekoliko godina i velika imena poput Pomellata, Cartiera, Diora izašla s nakitom od novog materijala (guma, inoks, poludrago kamenje), totalno high-tech, geometrijskog ili retrodizajna - a čak i tradicionalne kuće poput Van Cleef&Arpelsa i Tiffany&Co. postupno osuvremenjuju svoje klasične dizajnerske linije. Stoga umjetnički nakit Robanove razine ne bi više smio biti doživljavan kao elitističko-artistički novum ili kuriozitet. U tom smislu, ova monografija s odličnim reprodukcijama detalja nakita pokazuje svu širinu umijeća, visokog stupnja zanatskog savršenstva i dizajnerske kreativnosti Nenada Robana.


KOST, ŽELJEZO, DRVO

Nenad Roban diplomirao je oblikovanje nakita na Odjelu za nakit Kraljevske akademije lijepih umjetnosti u Antwerpenu 1977, a polazio je i poslijediplomski studij na Višem institutu iste akademije (1989-1990). U drugoj polovici sedamdesetih godina započinje eksperimentiranje materijalom i oblicima nakita, utiskujući u materijal povijesne avangarde - od kubizma, nadrealizma, konstruktivizma. U Belgiji je za vrijeme studija upio dizajn De Stijla, tradiciju Bauhausa i Maxa Billa, a upoznao je i Gerrita Rietwelda, koji je imao velika utjecaja na mladu belgijsku generaciju oblikovatelja nakita. Eksperimentirao je i nasljeđem punka i post-punka, pomicanjem oblika u kategoriju asemblaža, koristio se atipičnim materijalom poput kosti, gume, željeza, drva, plastike, pleksija... ali nikada ne izgubivši doticaj sa zbiljom, iskazan kategorijom primjenjivosti i nosivosti. Roban smatra kako je pogreška u shvaćanju da nakit može stajati zasebno kao skulptura, jer je mišljen za nošenje: on nije skulptura i živi svoj život kroz tijelo onoga koji ga nosi. Njegov nakit odlikuje kombiniranje anorganskog i organskog materijala, sraz hladnog i toplog; simbioze maslinova drva, zlata i dijamanata, inoksa i koralja ili bisera i drva/bisera i pleksija u Robana su povezane iznimno promišljeno, kako bi svaki od uporabljena materijala pokazao najbolju moguću teksturu (mekoću/ tvrdoću) i odsjaj. Nenad Roban oblikovatelj je nakita čija je, čini se, misija da što više približi ona dva pola dizajniranja nakita s početka teksta, i da u našoj kulturnoj sredini dokine predrasudu kako je suvremeni dizajnerski nakit neugodan za nošenje (nefunkcionalan) i loše zanatski izrađen.Monografiju primjerene veličine (185x285), tvrdo ukoričenu, metalnosive boje i s tragovima zlatne prašine na koricama, oblikovala je Sanja Bacharach-Krištofić, a tiskao Kratis. Autorica je teksta i urednica knjige Sandra Križić Roban, što se u ovom slučaju pokazalo vrlo dobrim rješenjem: ona je kao član obitelji imala jedinstvenu priliku pratiti i neposredno sudjelovati u svim fazama i ciklusima Nenadova nakita, svladavši problematiku suvremenog nakita na posve drukčijoj (primijenjenoj, oblikovnoj) razini, a ne samo u repertoaru povijesnih stilova i kulturoloških trendova. U drugom dijelu knjige tiskan je velik razgovor Maroja Mrduljaša s Nenadom Robanom, koji je, zahvaljujući Mrduljaševim preciznim, istančanim, iznimno stručnim i poticajnim pitanjima izvukao na površinu najintimnije Robanove misli i dileme vezane uz složene procese oblikovanja nakita. Pred ovom je monografijom zahtjevna zadaća uklanjanja barijera oko percepcije suvremenoga nakita u našoj okolini, i ne vidim nikakvih elemenata koji bi ukazivali da ona u toj misiji neće uspjeti.


Iva Körbler

Vijenac 295

295 - 22. lipnja 2005. | Arhiva

Klikni za povratak