Vijenac 295

Časopisi

ŠPANJOLSKA I FINSKA ISKUSTVA

»Oris«, časopis za arhitekturu i kulturu, gl. ur. Andrija Rusan, god. VII, br. 32, Zagreb, 2005.

ŠPANJOLSKA I FINSKA ISKUSTVA

»Oris«, časopis za arhitekturu i kulturu, gl. ur. Andrija Rusan, god. VII, br. 32, Zagreb, 2005.


Novi broj »Orisa« se, prikladno sezoni koja se otvara i strateškim ciljevima razvoja Hrvatske kao zemlje turizma, bavi, ponajprije, arhitekturom u turizmu. Izdvojena su događanja u Španjolskoj, kao zemlji koja bi nam trebala poslužiti kao upozorenje protiv nepromišljenosti, i Finskoj, koja se tijekom 20. stoljeća nametnula kao uzor dobre arhitektonske i dizajnerske prakse.

U prvom tekstu časopisa, kao svojevrsnoj uvertiri u tematiku broja, tekstu Demokratizacija hedonizma, Silvia Banchini i Luis Falcón ističu kako »nijedna turistička topografija ne narušava prostor na tako nasilan način kao rasute obiteljske kuće, takozvani efekt sprawl«. Ukazuju na to kako se tendencija raspršenog urbanizma zapaža u različitim španjolskim regijama u posljednjih dvadeset godina. »Fenomen sprawl, doveden do ekstrema i masovno primijenjen, stvara jednolične, homogene i banalne pejzaže«. On je posljedica preobrazbe svijeta kapitalizma iz organiziranog u neorganizirani te pojave banalnog kozmopolitizma masovnog turizma. Betonizacija španjolske obale znak je opasnosti i hrvatskoj arhitekturi, koja je već prilično zahvaćena istim negativnim fenomenom. Pitanje je koliko ćemo biti odgovorni i znati primjereno reagirati ili se, više-manje prešutno, prepustiti stihijama nereda iz kojega nekoliko glasova pobune odlazi u vjetar.

Autori članka ukazuju na to da »demokratizacija hedonizma stvara nove krajolike - turističke topografije«. Oni definiraju novu vrstu turista, koji su mlađi i zahtijevaju raznolike aktivne usluge, putuju češće, ali kraće, i analiziraju različite turističke topografije - od masovnoga turizma mora i plaža, preko onoga vezana uz gradove do skijališta, gastronomskih i kulturnih ruta te zdravstvenoga turizma. Kao zanimljiva tema nameće se arhitektura kongresnih centara, kao infrastrukturnoga dijela te relativno nove turističke grane. Posebna je pozornost posvećena kongresnom centru Barcelona Forum arhitekta Josepa Lluísa Matea u tekstu Aarona Betskya Metapraznina.

Kao pozitivnu pojavu španjolske arhitekture, »Oris« donosi razgovor s arhitektonskim glazbeničkim triom Aranda- Pigem-Vilalta. Uspješna finska priča, ponajprije, pokazana tekstovima Povratak u budućnost Petre Čeferin i Poetika svakodnevice Koraljke Vlajo. Prvi tekst iznosi kratko i jasno tumačenje uvjeta u kojima se razvila i važnosti koju je dosegnula finska arhitektura u svjetskim razmjerima te prezentira rad četiriju finskih arhitektonskih studija. Ključ njezina uspjeha leži u činjenici da je »industrijalizirana Europa trebala Aalta i Finsku kako bi ‘humanizirala’ svoj proizvodni sistem, a da ga se pritom ne mora odreći«. Finska je spojila najbolje obaju svjetova - sačuvala je ono nešto ključno od prvobitne prirodnosti i sretno to spojila s novim tehnološkim dosezima. Genijalnost toga spoja uočili su J. M. Richards, Sigfried Giedion, Wolfgang Pehnt i William Curtis. Za atmosferu toga reda i uspjeha važan je i specifičan način školovanja mladih finskih arhitekata, pri čemu se posebna pozornost pridaje učenju u praksi po arhitektonskim biroima i važnost ustanove natječaja.

Drugi tekst obrađuje temu finskoga dizajna poslijeratne zlatne generacije, čiji je protagonist bio Tapio Wirkkala. »Kipar po obrazovanju, opirao se tradicionalno definiranim granicama između umjetnosti, obrta i dizajna«. Tipično finski, vodio se modernističkim načelom form follows function, strogo poštovao materijal, a istodobno tražio nadahnuće u prirodi (oblik lista, ptice...).

Bliže kući »Oris« donosi niz tekstova vezanih uz slovensku arhitektonsku scenu - od problema rješavanja arhitekture toplica i skijališta, kao primarnih slovenskih turističkih grana, do inspirativnog rješenja Borisa Podrecce za hotel Mons, poput ruke čijih se pet prstiju pruža i zavlači u okolnu šumu. Hrvatska strana medalje prezentirana je razgovorom s Nikolom Popićem i prezentacijom njegovih bračkih projekata, koji strogom geometrijom i natur-betonom stoje postmoderni usprkos. Ili baš zahvaljujući njoj?

Ivana Rončević

Vijenac 295

295 - 22. lipnja 2005. | Arhiva

Klikni za povratak