SINONIM KVALITETE

Veliki jubilej Umjetničke agencije Kopart Živjeti umjetnost 1995-2005, Galerija Kortil, Rijeka, travanj-svibanj 2005.

SINONIM KVALITETE

Umjetnička agencija Kopart iz Rijeke treća je likovna »poluga« koja određuje kvalitetu riječke likovne scene

Zamišljena kao monografija, zbog nestašice novca izdana kao sažet, vizualno uredan pregled djelovanja od 1995. do 2005, publikacija govori mnogo na svega nekoliko stranica. O umjetnosti, dijalektici iscrpljivanja i obogaćivanja, života i rada, sučeljavanju načina egzistencije i otegotnih okolnosti. O Kopartovu izložbenom programu, kojega osmišljavaju Đurđica Dehzad i Zdravko Kopas, orijentiranu na predstavljanje afirmiranih umjetnika, uglavnom rijetko viđenih na riječkom terenu. Podupiranju dobre i djelatne, pretežno slikarske produkcije, osmišljene unutar skupnih, samostalnih - problemskih, tematskih izložbi, kataloški dokumentiranih i supotpisanih tekstovima poznatih povjesničara umjetnosti. O Rijeci, situaciji u kulturi, međuprostorima i raspuklinama. Vizualno prepoznatljiva kopartovska publikacija sadrži zapise kritičara (suradnika) o njihovu radu, kao i prikaz ostvarenih izložbi. Mainstream: Dalibor Parać, Boris Bućan, Zlatko Kauzlarić Atač, Edo Murtić, Marija Ujević, Nives Kavurić Kurtović, Zlatan Vrkljan, Biserka Baretić, Safet Zec... zabilježen uz nekoliko fotografija autora, umetnut je u dopadljiv kartonski ovitak ekodizajna. Dizajn bez retuša i uglavnom home made prezentaciju. “Nadamo se nekim sretnijim vremenima kada ćemo biti u stanju tiskati monografiju o svom radu i objaviti razgovore i fotografije svih umjetnika i povjesničara, koji ovom prilikom nisu uvršteni.”

CIUHINA IZLOŽBA ZA OBLJETNICU

Publikacija Živjeti umjetnost prezentirana je u Galeriji Kortil u povodu izložbe istaknutoga slovenskog slikara i grafičara Jože Ciuhe (1924). Radovi iz ciklusa Ljudska komedija nastali od devedesetih do danas uklapaju se u svevremeni ljudski kontekst. Akrili na platnu poput skamenjenih sjećanja igraju komediju života. Dobro poznatu (možda ne i priznatu) grotesku, satkanu od niza disparatnih, ali sinkronih elemenata svijeta i svijesti, viđenja i vizije, figura i materije, boje i linije. Ponoćni stol, Na rubu, Bez šminke... u ekspresivnom i nad/realnom uspostavljanju, odvode sugovornika prema emocionalnom i osjetilnom. Pokretačkom vrtlogu smrti i mržnje, vjere i očaja, ljubavi ... međunijansi. Društvene slike (križa, čovjeka, samoće, zajedništva) ujedno su vrlo privatne i izravne. Privatizirane konceptualnim portretom čovjeka učahurena u obris, rastočena u boji. Sintetički deformirana u duguljast trup, naglašenu glavu i udove, osobito ruke. Slikarsko-grafički preobražaji uvijaju figuru, drugog, sakralnost u jedno supostojanje. Unutar razlikovno naglašenih motiva i kompozicijskih rješenja provlači se stalno ignoriranje - nijekanje uvriježene percepcije i proporcije, jedinstvene tektonike i jednog rakursa. Takva je ljudskost. Čovjek koji korača kromatski pulsirajućim, potezom dinamiziranim platnima s drhtajućom ravnotežom praznine i punine, poznatih oličenja, te strahova i nepoznanica.

“Govorimo ovdje o zrelom slikarstvu, o jednom umjetničkom i ljudskom putu koji je prožet spoznajama o umjetnosti i spoznajama o životu i samome sebi, a koje su se poput pletenica uplele u jedinstvo duboko humanih poruka. Tragičnih ili komičnih? I jednih i drugih, naravno, jer i na Zapadu već polako učimo da su pojave i događaji jedinstveni, a da ih samo naš um dijeli na dobro i zlo, crno i bijelo, tragično i komično” (Berislav Valušek, predgovor kataloga).

U prostoru Galerije Kortil u tijeku je (do kraja lipnja) izložba slika Nenada Voriha nastalih u zadnje tri godine, također u organizaciji Umjetničke agencije Kopart, koja je izazvala veliko zanimanje posjetitelja.

Ksenija Orelj