Sicilijanske večeri pod Etnom

Sicilijanske večeri pod Etnom

Postoje festivali koji međunarodne goste i publiku privlače tradicijom i imenom, neki koji to čine filmskim zvijezdama, a neki lokacijom. Festival u divnom sicilijanskom gradiću Taormini, smještenu podno Etne, pripada među posljednje. Lokacija, jasno, nije dovoljna, o čemu najbolje govore izrazi lica Christophera Walkena i Emily Watson nakon što su na festivalu u Dubrovniku ugledali gotovo prazne dvorane na projekcijama svojih filmova

Pod vodstvom neumornoga Felicea Laudadija, svojedobno direktora festivala u Veneciji, koji danas vodi i festivale u Rimu i Viareggiu, Taormina BNL Film Fest ove se godine održao u razdoblju od 11. do 18. lipnja. Prohladne lipanjske večeri u velikom antičkom teatru pod zvjezdanim nebom prorijedile su publiku, pa je ravnatelj Laudadio najavio povratak na stari termin u posljednjem tjednu srpnja, kada se u nas održava festival u Motovunu. No, ni relativna hladnoća nije zaustavila publiku da posjeti projekciju novoga Batmana, koji je bio glavna atrakcija među projekcijama pod zvjezdanim nebom.

Dok su prošle godine gosti festivala bili Margarethe Von Trotta, Peter Weir, Jane Campion, Francesco Rosi, Michael Douglas i Antonio Banderas, ove se godine Laudadio zbog smanjena budžeta morao zadovoljiti nešto manjim zvijezdama. Gosti festivala brojni su dobitnici nagrada za životno djelo, koji su ujedno i članovi žirija. Tako su se u Taormini našli oskarovac Hugh Hudson, redatelj filmova Vatrene kočije i Greystoke - Legenda o Tarzanu, i Malcolm McDowell, protagonist kultne Kubrickove Paklene naranče. Nagradu Hughu Hudsonu uručio je Bob Rafaelson, redatelj filmova Pet lakih komada i Poštar uvijek zvoni dvaput s Jackom Nicholsonom, zabavljajući publiku opako iskrenim (tipično američkim) komentarima poput onih da je u Hudsonovim filmovima vizualnost redatelju daleko važnija od dijaloga te da je uveo modu snimanja mladića koji trče u donjem rublju. U žiriju su bili i Talijanka Laura Morante, argentinski kritičar Diego Lere i Mauritz de Halden, dugogodišnji (22 godine!) direktor festivala u Berlinu, potom kraće u Veneciji, a danas novoga festivala u Montrealu.

Novi film, Ti piace Hitchcock? predstavio je u antičkom teatru veteran Dario Argento, a riječ je o prilično doslovnoj i ne odveć nadahnutoj posveti slavnom majstoru trilera, nastaloj u televizijskoj produkciji. Argentov triler kao da je djelo nadobudna mlada redatelja, te potvrđuje tezu da je za selekciju festivala ponekad riskantno slagati filmski program prema slavnim gostima koji su potvrdili dolazak, a ne obrnuto. Nepretencioznu zabavu donio je krimić Incautos Miguela Bardema Aguada, uvršten zahvaljujući šarmantnoj gošći, Španjolki Victoriji Abril. No, program u antičkom teatru samo je manji dio filmskoga programa festivala, namijenjen široj publici, a najkvalitetniji novi naslovi i brojne retrospektive prikazuju se tijekom dana u dvoranama Festivalskoga centra.

Batman podno Etne

Istodobno sa svečanom svjetskom premijerom u Rimu, na kojoj su bili redatelj i glavni glumci petoga nastavka serijala o čovjeku-šišmišu, u velikom antičkom teatru u Taormini pod zvjezdanim nebom prikazan je film Batman Begins Christophera Nolana. Prije projekcije autorski se tim putem videolinka obratio publici u Taormini sa zanimljivim opservacijama, ponajprije transformaciji glavnog lika, a projekcija je ispraćena ovacijama publike. Teško je zamisliti bolji okoliš za premijeru takva filma, uz mjesečinu, more i prijeteću Etnu u pozadini, koja je asocirala na planinu s početka filma. Naime, Nolanov Bruce Wayne nije uglađeni gradski gospodin, nego rezignirani mladić koji se upušta u kriminal, a zapanjujuće vještine, koje će mu poslije kao Batmanu koristiti u borbi protiv zla, stječe žestokom, napornom obukom za nindže, visoko na dalekoistočnim planinama. S ovim filmom, kronološki ranijim od ostalih, konačno vidimo kako je Bruce Wayne postao Batman.

Film je nakrcan zvijezdama: Michael Caine savršen je kao brižni i pouzdani butler Alfred, Morgan Freeman rutinski je odradio ulogu znanstvenika, kao i Liam Neeson Wayneova učitelja, Rutger Hauer dobio je nezahtjevnu ulogu direktora, dok je dobrućudni Tom Wilkinson krivo odabran za ulogu glavnoga kriminalca. Gary Oldman uvjerljiv je kao pomalo uplašen, ali častan narednik Gordon, a Katie Holmes bezizražajna kao Rachel. Christian Bale pokazao se kao vrlo dobar izbor za glavnu ulogu, posjedujući istodobno eleganciju i karizmu Brucea Waynea te snagu i uvjerljivost ispod Batmanove maske.

Nolanov Gotham City nije gotički i mračan poput Burtonova, ali ni nalik staromodnu i razuzdanu Schumacherovu - najčešće on se doima jednostavno kao današnji New York s nekoliko ubačenih zgrada, s iznimkom scena s vlakovima na brojnim gradskim visokim mostovima, koji su posuđeni izravno iz Langova Metropolisa. Prikazujući ulice grada kojima je zavladao kriminal, Nolan se odveć trudio da bude vizualno različit od prethodnika. Dijalozi su patetični i naporno neprirodni, znatno više nego u prijašnjim nastavcima, što iznenađuje s obzirom na prethodne Nolanove radove, Memento i Nesanicu. U cjelini, film je nedvojbeno osvježenje u poljuljanu Batmanovu serijalu, ali nije dosegnuo kvalitetu prvoga Burtonova i prvoga Schumacherova ostvarenja. Specijalni su efekti solidni i film ima nekoliko uzbudljivih akcijskih scena, no konačni rezultat ipak ne zadivljuje. Rezultat je ipak dovoljno dobar da serijalu osigura nov život, pa obožavatelji mogu biti uvjereni da ih uskoro očekuje novi nastavak.

Povratak Coste Gavrasa

Zatvaranje festivala bilo je rezervirano za film Le Couperet Coste Gavrasa. Dvosatna kriminalistička drama snimljena prema knjizi Donalda E. Westlakea (The Ax) donosi priču o tehnologu papirne industrije koji je izgubio posao, a u nastojanju da dobije posao koji želi dat će lažni oglas na koji će dobiti biografije i fotografije potencijalnih konkurenata, a potom eliminirati potencijalno najuspješnije među njima. Istodobno, suočava se s problemima u obitelji: sin krade računalne igrice i programe, a žena mu pred bračnim savjetnikom priznaje prijevaru. Gavras kombinira elemente socijalne i obiteljske drame s kriminalističkima, stvarajući film koji se nastoji približiti široj publici, ne gubeći pritom na snazi promišljanja o današnjici. Ipak, u toj težnji ostaje negdje na pola, pa konačnim rezultatom nisu bili oduševljeni ni publika ni kritičari. No, bio je to uz Batmana nedvojbeno najintrigantniji film prikazan u antičkom grčkom teatru.

Konačno, spomenimo i laureate. Nagradu za najboljega redatelja dobio je škotski redatelj Saul Metzstein za film Guy X o vojnicima u američkoj vojnoj bazi na Grenlandu. Redatelj je primio nagradu s djetetom u naručju. Najboljim glumcem proglašen je Jason Biggs za ulogu u istom filmu. Biggs je rekao da mu je to jedina filmska nagrada u životu, ako se izuzme MTV-ova nagrada za najbolji poljubac koju je dobio za poljubac s drugim mladićem u filmu Američka pita 2. S obzirom da je producent filma Mike Downey, film se očekuje u Motovunu.

Nagradu za najbolju glavnu žensku ulogu dobila je Lucrezia Lante della Rovere za nastup u filmu Gli occhi dell’ altro Gianpaola Tescarija. Nagrade za najbolju sporednu mušku i žensku ulogu na opće iznenađenje podijeljene su cijelom ansamblu filma Nordkraf Olea Christiana Madsena.

Žiri međunarodne kritike FIPRESCI pod predsjedavanjem Michela Cimenta (ostali članovi bili su Francisco Ferriera, Pamela Bienzobas, Borislav Anđelić i Umberto Rossi) nagradio je film Bye, Bye Blackbird Robinsona Savaryja, a isti je film dobio i nagradu za najbolju fotografiju (Christophe Beaucame) te nagradu publike u iznosu od 25 000 eura, koju dodjeljuje BNL - Banca Nazionale del Lavoro. Bila je to prilika za voditeljicu, Poljakinju Grazynu Torbicku, za lapsus s imenom valute, pa joj je direktor banke BNL rekao da se za dvadeset i pet tisuća lira redatelji ne bi ni penjali na pozornicu po nagradu.

Nešto manju nagradu od pet tisuća eura dobio je film Agricultural Report Meline Sydney Padua, vrlo zabavan kratki crtić o kravi na pašnjaku šokiranoj radijskim izvještajem o kontaminaciji trave.

Glavna skupština FIPRESCI-a

U okviru festivala održana je i Generalna skupština FIPRESCI-a, svjetske federacije filmskih kritičara. Festivali pod vodstvom Felicea Laudadija tradicionalno ugošćuju tu organizaciju - prvo je to bilo na sjeveru, u planinskom gradiću St. Vincentu, potom u Viareggiu, a sada, prvi put, na najprivlačnijem mjestu - u Taormini. Dosadašnji potpredsjednik FIPRESCI-a, novinar londonskoga »Guardiana« Ronald Bergan, potvrdio je u Taormini svoj dolazak u Hrvatsku, te će na ovogodišnjem festivalu u Puli održati predavanje pod kataklizmičkim naslovom Kraj europskog filma?. Na Skupštini su delegati bili ugodno iznenađeni dvjema objavljenim knjigama te povlasticama izborenim od strane Hrvatskoga društva filmskih kritičara, od poreznih olakšica zbog umjetničkog statusa (25 posto), mogućnosti apliciranja za članstvo u HZSU, koje donosi zdravstveno, mirovinsko i invalidsko osiguranje, te iskaznicama koje omogućuje besplatni posjet svim kinima u gradu. Neskromno priznajem da sam bio ponosan što su za vrijeme moga dvogodišnjeg mandata na čelu Hrvatskoga društva filmskih kritičara njegovi članovi dobili prava kakva naši kolege nemaju nigdje u svijetu.

Ipak, na skupštini sam se kao hrvatski predstavnik ipak morao sramotiti zbog izvješća s festivala u Splitu. Grégory Valens, koji je tamo bio predsjednik žirija, izjavio je da je velik broj filmova na tom festivalu bio prikazivan sa DVD-a ili VHS-screenera, a ne na izvornom formatu na kojem su bili snimljeni. No, više od toga razočarala je izjava da je neke filmove u dvorani gledao samo žiri međunarodne kritike! Ovih dana stigao je i vrlo negativan izvještaj za ovogodišnji festival i vrlo je izvjesno da će žiri biti ukinut. No, to je manja šteta od sramote koja je nanesena Hrvatskoj u svijetu filmske kritike.

Na Skupštini je za novoga predsjednika izabran jedan od najuglednijih ruskih kritičara Andrej Plakov, potpredsjednici su Diego Lerer (Argentina), Pamela Bienzobas (Čileanka u Parizu), Grégory Valens (Francuska) i Hassouna Mansouri (Tunis), počasnim predsjednikom postao je dosadašnji predsjednik, glavni urednik »Positifa« i Kubrickov biograf Michel Ciment.

Svemoćni Eder

Glavni je tajnik već devetnaestu godinu pouzdani Bavarac Klaus Eder, koji je za sljedeću godinu najavio povlačenje, u koje nitko ne vjeruje. Sadašnji ustroj FIPRESCI-a predviđa da se mandat svemoćnoga glavnog tajnika (koji odlučuje o sastavu FIPRESCI-evih žirija) automatski potvrđuje, odnosno on nije podložan reizboru i tek nakon njegove ostavke mogu se raspisati izbori za novoga glavnog tajnika. S obzirom da je takva funkcija zapravo doživotna, delegati iz zemalja bivše Jugoslavije šalili su se govoreći da im je takav sustav poznat iz povijesti ovih prostora. Prije dvadeset godina protukandidat Klausu Ederu bio je Jean Roi, koji je ovaj put (drugi put neuspješno) bio kandidat za predsjednika, a koji inače dolazi na generalne skupštine FIPRESCI-a već trideset godina! No, najzanimljivije je da je dužnost glavnoga tajnika dobrovoljna, te sa sobom ne donosi nikakve financijske povlastice, pa treba biti zahvalan ljudima koji se uopće kandidiraju za to mjesto. Svjestan takve situacije, Eder je krenuo u pregovore s tvrtkom koja bi svjetskoj kritičarskoj organizaciji trebala donijeti sponzorstva koja bi omogućila plaćanje ne samo glavnoga tajnika nego i cijelog tajništva s barem četvoro zaposlenih, a sponzor bi stekao pravo da se njegovo ime navodi uz nagradu. Kako se sljedeća skupština, na kojoj bi se Eder trebao povući, održava u Taormini neposredno nakon festivala u Puli, bit će zanimljivo vidjeti kakve će promjene donijeti i tko će preuzeti kormilo FIPRESCI-a, ako uopće bude primopredaje.

Zlatko Vidačković