Radioničko otkrivanje baštine

Radioničko otkrivanje baštine

Nevelik dramski početak velikog opusa - dobra podloga za izvaninstitucijski kazališni rad

Prije nekoliko je godina svojevrsnu malu senzaciju u hrvatskom glumištu izazvala nažalost kratkotrajna pojava Kazališne udruge frustriranih redatelja ili, akronimski, KUFER-a. Dvije redateljice tada su u cjelovečernji projekt spojile dva teksta domaće kazališne avangarde, i time istovremeno polučile nekoliko kvalitetnih pomaka, koji su pokazali da novo ne mora uvijek biti i jako novo, te da potraga za tekstom koji bi odgovarao produkcijskim uvjetima i kazališnom senzibilitetu suradnika ne mora nužno uključivati samo internet, nego dopušta i takozvanu baštinu, na koju su specifičan neprobojni sloj odbojnosti navukli najprije pripadnici onih generacija koje su je pogrešno postavljale, i poslije zagovarale, baš u takve interpretativne modele.

Posebno su pritom odjeknuli Adam i Eva Miroslava Krleže, kao tekst koji i tematski i formalno korespondira sa suvremenom, takozvanom novom dramom. Od intenzivne psihološke situacije, preko ispitivanja arhetipskih odnosa između dvije jedinke iste vrste, ali različita roda, radikalnim pokušajem razrješenja zajedničkim samoubojstvom, te nebeskim, zagrobnim ili kakvim već, kontrapunktom koji to nije zbog ponovljena konflikta s početka, kao da su izašli iz radionice dramskoga pisma u podrumskim prostorijama nekoga londonskog kazališta.

Mjesečarska atmosfera

Mario Kovač pokušao je slično, ponovno s Krležom, ali s njegovom skicom za Adama i Evu naslova U predvečerje. Mjesečarska atmosfera, krvnička svađa spomenute dvije jedinke i razrješenje u liku Nečastivog, cinična tumača koji, kao u klasici, čini dobro želeći zlo, okosnica su nevelika dramskog početka velikog opusa, ali i dobra podloga za izvaninstitucijski kazališni rad. U produkciji Kazališne trupe Losos predstava je upravo to - prikaz neovisnoga radioničkog rada. Milivoj Beader kao neimenovani On nosi većinu buke i bijesa u komadu u ulozi koja kao da je napisana za njegov žestoki glumački izraz. S druge strane, čak i u ulozi samoponištene Nje, Blanka Bukač uspjela je samo ocrtati lik zapravo mnogo složeniji od partnera, dok je Ivan Ivanko zlokobno predstavu otvorio i zatvorio dugujući i previše šerbedžijanskoj maniri. Posebnost je produkcije pak atmosferična glazba Darka Hajseka, koju autor na klaviru, uz pratnju gudačkog dueta, izvodi uživo. Igor Ružić