Pjev dupina

VODIČ ZA AUTOSTOPERE KROZ GALAKSIJU (THE HITCHHIKER’S GUIDe TO THE GALAXY), RED. GARTH JENNINGS, SKLAD. JOBY TALBOT

Pjev dupina

Talbot je uvijek vjeran zamisli o unutarnjem poticanju smijeha, pa sklada kao da pripovijeda vic koji najprije treba razumjeti, a onda mu se smijati

Skladatelj Joby Talbot odmah je na početku filma Vodič za autostopere kroz galaksiju (redatelja Gartha Jenningsa) stavio karte na stol: pjesma So Long and Thanks For All The Fish parodirana je show-pjesma brodvejskoga tipa kojom dupini-zabavljači pokušavaju opomenuti priglupe ljude da slijedi skoro uništenje Zemlje. Pjesma je odličan uvod u film. Uspostavlja osjećaj za žanr, a čini se posve mogućom (izvornom, autentičnom) tijekom dupinskoga spektakla. Jasno je da će filmski žanr (a riječ je o znanstvenofantastičnoj parodiji koja doslovno leti na krilima mašte autora knjige i scenarija Douga Adamsa) omogućiti niz takvih doskočica, no Joby Talbot ne pretjeruje. Zato pjesama više nema (osim prizornih, koje pripadaju drugima kao što su Perry Como, Betty Wright i Al Green), a glazba se ponaša kao tipičan background. No sve skupa ima smisla: u trenucima kada Arthur i njegova draga Trillian čeznu za Zemljom u orkestralnom se tkivu prepoznaje tema pjesme So Long....

U nastojanju da partitura prirodno sjeda u scenu glazba je uobičajeno popratna i nenametljiva. Dramatska glazba tijekom uništenja Zemlje uopće nije parodirana, kao ni glazbena fantazija koja se pojavljuje u tvornici planeta - ti brojevi odaju iskrene i stvarne osjećaje, onakve kako ih proživljava Arthur Dent. I urnebesna misa rupčiću, koju predvodi najveći predsjednikov neprijatelj Humma Kavula, najozbiljnije je skladana u maniri crkvene glazbe. No upravo oratorijska ozbiljnost, monumentalnost i veličanstvenost zvuka namijenjena božanstvu, nosi kvalitetu obreda te uvjerljivo ismijava neiskrenost i iskvarenost religije (u Adamsovu svemiru više nije važno što se obožava, nego je važno da se ljudi nečemu klanjaju, makar to bio šmrkavi rupčić).

Parodija i citati

Žanr filmske parodije potiče uporabu glazbenih citata, ali Talbot ni s time nije pretjerivao. Asocijacija na glavnu temu iz Zone sumraka namjerno nije potpuna, ali je dovoljna da se shvati Arthurova strava kada pred kućom nalazi radnike koji zbog građenja obilaznice moraju srušiti njegov dom. Također su primjereni asocijativni elementi na druge filmove znanstvene fantastike (Ratovi zvijezda, Zvjezdane staze, Final Fantasy...), a potpuno je razumljiv citat teme Bernieja Leadona iz radijske i televizijske serije Vodič za autostopere kroz galaksiju koja se pojavljuje u ključnom trenutku.

To je scena u kojoj prvi put vidimo Vodič kroz galaksiju: Zemlja je uništena, a svemirom plovi knjiga neobična naslova koja objašnjava događaj. Bendžo kao klasična gitara narušava svaku uobičajenu percepciju velike tragedije kao i percepciju beskrajna, nepojmljiva svemira kojim pluta knjiga (jer svemir je sve to, pa se ne treba uzrujavati -»Ne paničarite«, kaže knjiga).

Talbot je uvijek vjeran zamisli o unutarnjem poticanju smijeha, pa sklada kao da pripovijeda vic koji najprije treba razumjeti, a onda mu se smijati. Uostalom, film je daleko eksplicitniji u šalama, pa glazba ne treba ponavljati već viđeno. Film završava u polusmiješno-poluozbiljnu tonu, posve logično, pjesmom dupina s početka. Time su zadovoljena sva pravila - od završna songa za špicu do zaokruživanja filmske cjeline. Tako je i skladatelj ostavio poruku zemaljskim glazbenofilmskim aristokratima - jer oni bi, u izvrnutom svemiru Douga Adamsa, najvjerojatnije bili klonovi neugodnih birokrata Vogonaca.

Irena Paulus