KRIZA IDENTITETA? KAKVA KRIZA!

KRIZA IDENTITETA? KAKVA KRIZA!

Nije sve što donosi globalizacija nužno loše. Izložba održana u Galeriji Matice hrvatske nazvana Identitet na sekundarnoj razini dodiruje bit tog složenog problema

Procesom globalizacije Hrvatska se u relativno kratku vremenu nezavisnosti našla u važnom trenutku propitivanja vlastita identiteta. Stvarati niz različitih ili jedan totalni identitet? Hoće li se naše bivanje, jezik, mišljenje izgubiti i utopiti u histeriji amerikanizacije ili ćemo uspjeti sačuvati različitost vrsta? Nije sve što donosi globalizacija nužno loše. Računala i internet, sporazumijevanje među različitim narodima i kulturama jednim jezikom, razvijanje znanosti i novih tehnologija, brža razmjena informacija i komunikacija robe, dobara i novih znanja razvijaju mogućnosti na način koji je prije nekoliko desetljeća bio nezamisliv. Negativne činjenice toga procesa također su vidljive. Primjerice, kina u Zagrebu izgubila su identitet, temeljen na različitosti i brojnim lokacijama u gradu, usisana u istovjetne multiplekse. HRT je minoriziranjem obrazovnoga, znanstvenog i kulturnog programa te forsiranjem zabave sve bliža komercijalnim televizijama, iako je javna ustanova. Neselektivna je globalizacija u biti komercijalizacija, bez identiteta, i u različitim je kulturama ista. Istovjetnost proistekla iz centara moći i kapitala nova je vrsta i kulturnoga totalitarizma.

DOBRA UMJETNOST PRATI STVARNOST

Izložba održana u Galeriji Matice hrvatske nazvana Identitet na sekundarnoj razini dodiruje bit složenoga problema. Najbliži je određenju teme rad Saše Bezinovića Kriza identiteta. U vizualnom triptihu frontalno snimljene, računalno obrađene i otisnute fotografije Meštrovićeve majke, kulturnog i nacionalnoga simbola - mita o velikoj majci, autor se poigrava konceptima kulturnog identiteta (općepoznatog) i globalne kontekstualizacije (nepoznatog) ispisujući na glagoljici web-adresu. Već istovjetnost i umnožavanje prikaza sugerira devalvaciju vrijednosti po načelu serije, a nedvosmisleno je značenje u tekstu na glagoljici: History of Croat. Najbolji rad na izložbi je Hommage Lepoglavi Dijane Nazor. Autorica je izložila originalan zatvorski prozor iz Lepoglave, svojevrstan politički ready-made i naglasila ga fotografijom zatvorskoga zida, označena verbo-vizualnom rešetkom sinkronom ritmu prozora. Osjećanje memorije ostvareno je porukama zatvorenika, a riječ je o identitetu čovjeka (njegov krik), gubljenju tog identiteta (zatvorska rešetka) i snazi nacionalnog identiteta bez patetike. Poliptih uvećanih fotografija grobne kapele Daniele Ratkajec Pedišić sretno je postavljen u niši galerije i propituje identitet umrlih. Fotografije pokojnih problematiziraju identitet zbiljske osobe i uspomene na nju odnos prema smrti i onstranom i (ne)mogućnost komunikacije između dvaju svjetova. Sandra Juranić presjekom dječje kuće lutaka uz unificiranu identifikaciju plastičnih gotovih proizvoda ostvaruje i voajeristički prikaz intimnog, osobnog svijeta. Svaki prikaz sugerira priču: svađa, ljubav, trnoružica, ali i podsvjesni život, jer se svaki prizor/prozor može zatvoriti. Marta Crnobrnja simbolizira ovalom, kružnom rupom modeliranom u simuliranom kamenom bloku primarnim elementima prapočetak, odnosno novi početak, a Ivona Biočić Mandić metalnim trodijelnim visećim reljefom ostvaruje work in progres, percipirajući polaritet privatno-javno, jer je intimnost atelijera zamijenila prostorom galerije, gdje je rad tijekom izložbe i nastajao. Na to autorica nadovezuje i videoprojekciju na svojem tijelu u kretanju, gdje su snimljeni svi izlagači tijekom postavljanja izložbe.

Kriza identiteta - kakva kriza?!

Željko Marciuš