KAD LEMURI ZAPLEŠU

KAD LEMURI ZAPLEŠU

Soundtrack filma već je sada jedan od omiljenih među kinopublikom, jer ne nudi samo filmsku glazbu nego i zbirku najpopularnijih hitova iz posljednja dva desetljeća

Čini se da svaki američki filmski studio ima svoga dvorskog skladatelja, a to se sigurno može reći za studio Dreamworks, koji se od početaka koristi uslugama Hansa Zimmera. No u filmu Madagaskar njegova je uloga skladatelja popratne glazbe bitno smanjena. Naime, tvorci Madagaskara odigrali su kartu koja je jamčila uspješan soundtrack (odnosno CD), pa su film ispunili brojnim hitovima iz osamdesetih i devedesetih. Zimmeru taj glazbeni jezik nije stran: i on se probio u glazbeni svijet kao član grupe The Buggles izvedbom hita Radio Killed the Video Star. No taj hit nije našao put do Madagaskara. Simpatična priča o zebri koja odlučuje pobjeći iz zoološkog vrta (povedena zamisli pingvina koji nadobudno kopaju kanal do Antarktike) i koja sa sobom vodi nevoljnoga lava, nilskog konja i žirafu, doista je ostavljala mogućim bilo kakav glazbeni žanr: klasičniji, s ilustrativnom glazbom ili suvremeniji, ispunjen songovima. Filmaši su odlučili kombinirati jedno i drugo, a to nije bila loša odluka. Glazba se Hansa Zimmera, doduše, izgubila, zadržavši samo funkciju poveznice pojedinih dijelova radnje. Ipak je simpatičan nijemi razgovor lava Alexa i nilske kobile Glorije, koji nastoje umiriti prijatelja (zebru Martyja) zbog njegove neodoljive čežnje za divljinom.

Zimmer tu nije skladao ilustrativnu glazbu, kako bi se očekivalo, nego cjelovit glazbeni broj koji dovitljivo, ali ne i napadno, odražava nijemu svađu-nadmetanje iza leđa nesretnoga Martyja. Isto tako, snalažljivi pingvini ocrtani su asocijacijama na Jamesa Bonda, a citat iz filma Rođen slobodan skladatelja Johna Barryja (najpoznatijega skladatelja filmova o Jamesu Bondu) nije loša ideja za pratnju pomno isplanirana pingvinskog bijega.

Ipak, gledateljsku pozornost daleko više privlače poznati hitovi koji su - vezani uz asocijacije na filmove ili na izvođače ili na specifične glazbene stilove - rabljeni poput animiranofilmskih gegova. Uz Stayin’ Alive Bee Geesa odmah vidimo Johna Travoltu, a ne zebru odbjeglu iz zoološkoga vrta koja sretno luta ulicama New Yorka. Uz Vangelisovu naslovnu temu iz Vatrenih kočija gledamo noge trkača koji treniraju na morskom žalu, a ne lava Alexa i zebru Martyja koji oduševljeno trče jedan prema drugome da bi se u trenutku susreta temeljito posvađali.

What a Wonderful World Luisa Armstronga također je odličan geg: iskorištena u bezbrojnim filmovima najčešće kao parodija (začudo, pjesma nije uporabljena u Vodiču za autostopere kroz galaksiju), pjesma u Madagaskaru ide do krajnosti opisujući okrutnosti prašume. No svakako je vrhunac točka kralja Juliana, koji uz svoje veliko društvo lemura izvodi suvremenu verziju staroga hita I Like To Move It (remake Sache Barona Cohena). Lemuri plešu pjesmu i ona je njihov pravi hit - ona je najveći hit filma, pjesma koja čak i publiku tjera na ples.

No to je drugi par rukavica. Ali na to su producenti računali. Soundtrack filma već je sada jedan od omiljenih među kinopublikom, jer ne nudi samo filmsku glazbu (Hansa Zimmera) nego i zbirku najpopularnijih hitova iz posljednja dva desetljeća. Ako ništa drugo, film će biti zapamćen po glazbi.Irena Paulus