Harnoncourt dobitnik čuvene japanske nagrade

Dva američka znanstvenika, inženjer elektronike George H. Heilmeier i ekolog Simon A. Levin, te austrijski dirigent Nicolaus Harnoncourt 10. su lipnja proglašeni dobitnicima nagrade Kyoto, najvažnije japanske nagrade za životno djelo, koja se od 1985. dodjeljuje za izniman prinos znanstvenom, kulturnom i umjetničkom razvoju čovječanstva. U kategoriji umjetnosti i filozofije sedamdesetpetogodišnji je dirigent, kao jedan od pokretača ideje autentične interpretacije i sviranja na autentičnim instrumentima, prepoznat po iznimnoj kreativnosti koja je pomogla proširiti granice teorije glazbe u smislu ponovnog stvaranja nekoga djela na temelju analize povijesnoga konteksta u kojemu je djelo nastalo. Kazuo Inamori, utemeljitelj i predsjednik Fundacije Inamori, koja svake godine dodjeljuje nagradu Kyoto, naglasio je da je cilj ove nagrade »potaknuti uravnoteženi razvoj i znanstvenoga i duhovnoga napretka«.

Iz svijeta opere

Glumac u vodama operne režije

Nakon više desetljeća glumačkoga rada na filmu i televiziji, rođeni Bečanin Maximilian Schell odlučio je upustiti se u posao redatelja opere, i to Straussova Kavalira s ružom, kojega je prošloga mjeseca premijerno izveo ansambl Los Angeles Opere. To nije njegova prva redateljska suradnja s navedenim opernim ansamblom te glazbenim direktorom Kentom Naganom i umjetničkim ravnateljem Edgarom Baitzelom. Naime, u jesen 2001. zajednički su postavili na scenu Wagnerov Lohengrin, čiji je prijem, kako publike, tako i stručne javnosti, bio popraćen samo pozitivnim kritikama. Njegovim najvećim postignućima kao opernoga redatelja smatraju se sposobnost pronalaženja i izvlačenja istinskih emocija interpreta-pjevača te poniranje duboko u karakter svakoga protagonista, što su karakteristike koje Schell donosi kao nekadašnji glumac.

Problematična redateljska koncepcija

Na ovogodišnjem američkom festivalu Spoleto, održanu u svibnju, redatelj Günter Krämer postavio je na scenu domišljatu verziju Mozartova Don Giovannija. Osnovna zamjerka upućena je njegovu nepoštivanju originalnog konteksta Mozartove opere koji se odnosi na Sevillu 17. stoljeća. Naime, Krämer je, u nastojanju da se publika osjeti dijelom događanja na sceni, pretjerao u realizaciji nekih svojih zamisli, koje su rezultirale potpunim preuređenjem unutrašnjosti Auditorija Memminger, nekadašnje glumačke škole, razmještajem i izbacivanjem dijela sjedala jer je redatelj zamislio golemu pozornicu s dvama bazenima i stablima u prirodnoj veličini. Njegova ideja spajanja izvođača i publike rezultirala je time da se s nekih sjedala uopće nije mogao vidjeti veći dio predstave. A s problemima su se suočili i sami izvođači, koji su morali manevrirati cijelom pozornicom. Ipak, dirigent Emmanuel Villaume uspio je okupiti cjelokupno događanje i izvući iz predloženoga najbolju moguću izvedbu. Začuđuje činjenica da je publika bila oduševljena.

Najava majstorskoga tečaja

Kako interpretirati Bachovu glazbu

Institut za ranu glazbu pri Glazbenom sveučilištu u njemačkom gradu Trossingenu i Europska akademija za glazbu i izvedbene umjetnosti Palazzo Ricci u talijanskom gradu Montepulcianu organizirali su Atelijer za ranu glazbu, koji će se održati od 21. do 27. kolovoza u Montepulcianu. Riječ je o majstorskim tečajevima koje će održavati ugledni svjetski profesori, sa svrhom podučavanja što primjerenijega načina interpretacije glazbe J. S. Bacha, koja, svojom prirodom, zahtijeva iznimnu čistoću na različitim razinama interpretacije. Zainteresirani se mogu prijaviti kao sudionici ili samo kao promatrači, a potanke obavijesti mogu se dobiti na internetskoj stranici: http//:www.mhtrossingen.de/html/kurs_am_mon.htmPripremila Mirta Špoljarić Smolić