Ekološka arhitektura u Njemačkoj

Ekološka arhitektura u Njemačkoj

Iako je riječ o komornom postavu od svega devet vertikalnih izložbenih kubusa, s prikazom isto toliko recentnih građevina raznih tipologija, izložba u Hrvatskom muzeju arhitekture HAZU zavređuje pozornost

Na putovanju europskim arhitektonskim središtima u Zagreb je početkom mjeseca pristigla izložba njemačke suvremene arhitekture, što će potrajati do 28. lipnja. Iako je riječ o komornom postavu od svega devet vertikalnih izložbenih kubusa, s prikazom isto toliko recentnih građevina raznih tipologija, izložba u Hrvatskom muzeju arhitekture HAZU zavređuje pozornost iz najmanje dva razloga - ne samo kao svjedočanstvo kreativne potentnosti i inovativnosti tamošnjih arhitekata nego u prvom redu kao proklamacija važnosti ekološkoga pristupa i održivog razvoja u postindustrijskom globaliziranom društvu dvadeset prvog stoljeća, u čemu njemački arhitekti imaju vodeću ulogu u svijetu.

SUVREMENA arhitektonska ostvarenja

Made in Germany - Arhitektura + ekologija prva je iz izložbenoga serijala u produkciji Goethe-Instituta, kojom se njemačka arhitektura postavlja u odnos prema važnim kulturnim i društveno-političkim temama i u tom kontekstu prezentira izborom suvremenih arhitektonskih ostvarenja. Izložbenim se projektom želi promijeniti inferioran status nacionalne arhitekture na međunarodnoj sceni i njezino povezivanje uglavnom uz imena protagonista prošlih vremena, poput Bauhausa i avangarde s početka dvadesetog stoljeća. Ta ambicija utemeljena je u snažnu uzletu njemačke arhitekture, koja u posljednjoj trećini dvadesetoga stoljeća proživljava dinamičan razvoj obilježen visokim estetskim dosezima i tehnološkim standardima.

Nedvojbeno jedna od najvažnijih tendencija na suvremenoj njemačkoj sceni jest razvoj ekološki usmjerene arhitekture koja minimalizira negativni utjecaj građevina na okoliš, promovira efikasnu uporabu obnovljivih prirodnih resursa te štiti zdravlje i kvalitetu života stanovnika ili, najkraće rečeno posrijedi je earth-friendly arhitektura što istinski poštuje zemlju.

Ekološki osjetljiv pristup u oblikovanju i izgradnji podrazumijeva sveobuhvatni interdisciplinarni proces u rasponu od regionalnoga planiranja do individualne građevine. Od presudne je važnosti izbor zemljišta za izgradnju zbog energetski efikasne pristupačnosti te racionalan raspored građevina u smislu urbanoga planiranja i energetske tehnologije. Da bi zgrada bila ekološki korektna, nužno je izgrađeno zemljište svesti na najmanju moguću mjeru, očuvati prirodne resurse (posebno zrak i vodu) i koristiti se obnovljivim izvorima energije, te konačno odabrati materijal prema kriteriju visine troškova za njihovu proizvodnju, preradu i odlaganje kao i mogućnosti recikliranja.

Ekološka gradnja

Ekološka gradnja u Njemačkoj - u uvjetima gusto napučene zemlje siromašne sirovinama, ima dugu tradiciju. Već su se najstariji graditelji koristili prirodnim materijalom i prepoznali nužnost racionalna iskorištavanja zemljišta, uporabe materijala i potrošnje energije. Preteča današnje ekološke gradnje srednjovjekovna je seoska kuća, čija je glavna fronta okrenuta jugu, sa zagrijavanom sobom u središtu (kuhinja) i dnevnim prostorijama uokolo, okruženim tampon zonama (staja, potkrovlje) prema okolišu sukladno načelu ovojnice.

No tijekom industrijalizacije ekološka su načela zaboravljena, a arhitektura je tretirana kao oblik vladavine čovjeka nad prirodom. Bila je to Pirova pobjeda, jer je opasno ugrozila opstojnost globalnog okoliša i ukazala na nužnost ponovne uspostave ravnoteže između čovjeka i prirode. Do prvoga snažna poticaja razvoju zelene arhitekture dolazi zbog energetske krize početkom sedamdesetih, a dramatične klimatske promjene, globalno zatopljenje, iscrpljivanje prirodnih resursa i zagađenje okoliša osvijestilo je mnoge o potrebi preispitivanja temeljnih premisa kako projektirati i graditi.

U početku su zeleni dizajneri bili fokusirani na obiteljske kuće i zgrade manjega mjerila, no posljednjih se godina zbog afirmacije održivog razvoja znatno povećala primjena ekološki senzitivnih strategija na velike i kompleksne komercijalne i javne građevine. Arhitekti i inženjeri ne samo da su za velikoformatne građevine prilagodili rješenja iskušana na manjim strukturama, poput prirodne ventilacije i sustava zaštite od osunčanja i pretjerana zagrijavanja, nego su razvili niz novih tehnologija, od fotonaponskih ćelija do sofisticiranih zračnih turbina, obnovili stare zaboravljene metode, poput prikupljanja kišnice ili koncepta dvostruke kože i adaptirali rješenja posuđena iz prirode, poput klimatizacije prirodnim hladnim zrakom, a sve u svrhu generiranja nove vrste zelenih megastruktura, ekološki prihvatljivih i udobnih za rad i obitavanje.

Valja istaknuti da su osim arhitekata i inženjera, pionira ekološke gradnje, važnu ulogu u afirmaciji održivoga građenja odigrali ekološki osviješteni naručitelji s obzirom da ekološki orijentirane građevine postižu opipljive financijske uštede tek na duži rok što je u suprotnosti s time is money logikom današnjih developera, koja traži najbržu moguću amortizaciju investicije ne vodeći računa o nepovoljnim efektima na ekološku ravnotežu.

Humano, inventivno i radikalno

Izbor od devet njemačkih ostvarenja svjedoči o snažnu i mnogostruku razvoju arhitekture i tehnoloških rješenja u ekološkom građenju rasprostranjenu po cijelom teritoriju Njemačke. Prezentirani su tipološki raznoliki primjeri - od energetski autonomne obiteljske kuće R 128 Wernera Sobeka u Stuttgartu (1999-2000) i solarnog naselja Rolfa Dietscha u Freiburgu (1999-2004), što proizvodi više energije od vlastitih potreba, preko ekološki koncipirana vrtića u Pliezhausenu iz 1998. (arhitekti D’Inka + Scheible) i Solvis, bezemisijske tvornice u Braunschweigu (2001-2002) arhitekata Banza + Riecks, energetski zasnovane isključivo na obnovljivim izvorima svodeći emisiju štetnih plinova na nulu, pa sve do futurističkog projekta novog glavnoga kolodvora u Stuttgartu arhitekata Ingenhoven Overdiek (1997-2013), prve svjetske zero energy željezničke postaje, te atraktivnog administrativnog tornja GSW u Berlinu (1995-1999) poznatoga tandema Sauerbruch/Hutton, što je dokazao kako i visoke zgrade mogu biti ekološki senzitivne.

Izloženi primjeri zastupaju istinski humanu, inventivnu i radikalnu arhitekturu. Iako ne zanemaruje estetski kriterij, ekološka arhitektura ne puca na naslovne stranice sjajnih arhitektonskih magazina, nego je primarno usmjerena kreiranju ekološki osjetljivih i klimatološki odgovornih građevina, skladno uklopljenih u krajolik, što bude nadu za budućnost.

Vinko Penezić