BLUES DO KOSTI

BLUES DO KOSTI

Glasovita je američka diskografska kuća RCA Victor potkraj prošle godine pustila na tržište jedan od posljednjih diskova pjevačice Ette James. Naslov mu je znakovit, Blues To The Bone, i zasigurno će razveseliti sve istinske ljubitelje bluesa.

Etta James vokalistica je duboka izražajna glasa, biografije kakvu ćemo teško pronaći čak i u specijaliziranoj blues-literaturi. Javlja se na blues i jazz-sceni početkom šezdesetih godina, i to najprije u radijskim emisijama. S druge strane, žena je to koja kao da se iz nekih razloga boji vlastite popularnosti, gotovo da krije podatke o sebi, o čemu piše i veliki ljubitelj bluesa Martin Scorsese, koji između ostalog dobro zaključuje: »Čak i ako nikada niste pročitali biografiju Ette James, njezine će vam interpretacije reći sve.« Tako i ovaj, za sada njezin posljednji, album to u potpunosti potvrđuje. Njezin je glas sada još za nijansu dublji i oporiji, što za izvođenje bluesa i nije neki nedostatak. Izvodeći dva-naest skladbi u autorskom rasponu od Roberta Johnsona, Johna Leeja Hookera i Sama Lightin’a Hopkinsa, preko Elmorea Jamesa i Willieja Dixona do Howlin’a Wolfa i Roosevelta Sykesa, Etta James repertoarno zaokružuje dosta široko razdoblje bluesa. Usprkos relativnoj različitosti pojedinih spomenutih autora, ona uspješno nivelira taj program, oslanjajući se i na nekolicinu bliskih joj instrumentalista, među kojima su i dvojica članova njezine obitelji, basist Sametto i bubnjar-perkusionist Donto James. Budući da u izvedbama pojedinih pjesama mijenja prateći sastav, valja tu spomenuti još gitariste Bobbyja Murraya i Josha Sklaira, pijanista Mikea Finnegana i usnog harmonikaša Johna Jukea Logana. Premda je stilski profil interpretacije Ette James određenom broju blues-specijalista godinama već dobro poznat, ovim diskom ona diskretno pokazuje, u crnačkih interpreta već gotovo poslovičnu, transformaciju temeljenu na poznatoj izreci back to the earth, što bismo mogli prevesti kao povratak korijenima, odnosno tradiciji. Tako programski niz diska započinje znamenitom skladbom Got My Mojo Working, koju je u repertoaru imao i nedavno preminuli jazz-orguljaš Jimmy Smith. Don’t Start Me to Talking djelo je legendarnoga Sonnyja Boya Williamsona, dok blues Jimmyja Reeda Hush Hush Etta James izvodi bolje od sama, po komercijalnim postignućima poznata, autora. Tri bluesa; Lil’ Red Rooster, That’s All Right i Crowlin’ King Snake, sa specifičnom pratnjom, karakterističnom za bluesove Johna Leeja Hookera, Etta James izvodi uz pratnju već spomenutog malog sastava, kao i Dust My Broom, blues-klasiku neponovljiva Roberta Johnsona, dok se u bluesu Elmorea Jamesa i Clarencea Lewisa, The Sky Is Crying, odlučuje samo za pratnju gitarista Briana Raya. Tonalitete i ritmičke formule Etta James mijenja i u izvedbama tema Howlin’a Wolfa Sokestack Lightin Willieja Dixona You Shook Me i Driving Wheel znanoga blues-pijanista i skladatelja Roosevelta Sykesa. Program diska završava karakterističnim bluesom Sama Lightin’a Hopkinsa, Honey, Don’t Tear My Clothes.

Među ljubiteljima jazza i bluesa rado upotrebljavana sintagma ploča bez slabe stvari može se bez daljega primijeniti i na disk Ette James Blues To The Bone. Njezin blues doista prodire do kosti.Mladen Mazur