Banditizam u slikara

Banditizam u slikara

Dvadeset i dva postavljena ulja na platnu, u vlasništvu Moderne galerije, nastala su u razdoblju između 1920. i 1943. i antologijski su izbor velikog Uzelčeva opusa

U rovinjskoj su Galeriji Adris, na Obali Vladimira Nazora, prostoru koji je osmislio Marijan Hržić, nakon otvaranja u svibnju 2001, postavljane izložbe velikih hrvatskih umjetnika poput Bukovca, Medovića, Becića, Račića, Crnčića, Vidovića, Dulčića, Meštrovića, Babića, Kraljevića, Murtića. Sredinom svibnja otvorena je izložba dvadeset i dva djela Milivoja Uzelca. Time se na neki način zaokružuje koloplet umjetnika koji su obilježili hrvatsku umjetnost prošlog stoljeća. Iako se mora napomenuti da bi u budućnosti, a vjerujemo da će tako i biti, Galerija Adris, koja je u samo nekoliko godina postojanja prerasla u ponajbolju istarsku izlagačku ustanovu, ugostiti

i ostale velikane kista i poteza.

Uzelčeva je izložba, kao uostalom u brojne prethodne, u potpunosti pripremljena sa zagrebačkom Modernom galerijom, čiju obnovu i otvaranje s nestrpljenjem očekujemo. Dvadeset i dva postavljena ulja na platnu, u vlasništvu Moderne galerije, nastala su u razdoblju između 1920. i 1943. i antologijski su izbor velikog Uzelčeva opusa. Nakon povratka u Zagreb iz praškog izbjeglištva, gdje je, kako sam kaže »radio na različite načine« i sudjelovanja na Proljetnom salonu, gdje Uzelac, zajedno s Gecanom, postaje vodeći mladi i napredni ekspresionist, godine 1920. nastaju prva djela pokazana na izložbi u Adrisu. Riječ je o slikama Venera iz predgrađa i U atelijeru. Redefinirajući društvo u kojem živi, Uzelac se u tim radovima koristi uslugom modela, stanovite Viktorije, koju prikazuje akt djevojke s leđa u poluležećem i sjedećem položaju. Josip Vrančić, pisac Uzelčeve monografije iz 1991, napominje kako se motiv takva akta u Uzelca javio kao motiv društvene angažiranosti koji priča o zatrovanu naličju života. Društvo na margini i izvan institucija često je bilo meta Uzelčevih djela, iako to možda nije posve vidljivo na rovinjskoj izložbi.

Osim tih dvaju djela, na izložbi je i vjerojatno najpoznatiji Uzelčev Autoportret u baru iz 1923. Unutar velikoga broja autoportreta koje je naslikao Uzelac Vrančić u monografiji citira Milčinovićeve riječi da je ta slika komad autokritike i krvave autoanalize jer se Uzelac svojim ekspresivnim likom naglašene crvene kravate, kaputa i šešira, smjestio u polusvijet bludnica, voajera, pijanaca i masturbanata. Uzelac kao majstor portretistike dokazuje se i djelom Plesačica Miklaševska, nastalim dvije godine ranije te Berba, nastalim godinu prije. U izboru djela za Galeriju Adris svoje mjesto imaju i Alegorija jeke, Alegorija glazbe, Djevojka u čamcu te Kompozicija (Pet ženskih figura) koje se stilski itekako nadopunjuju. Nešto su drukčiji radovi Crnkinja s leptirima iz 1932, Odaliska na jastucima iz 1934, Ležeći akt iz 1934, Portret mladića iz 1936. te U vrtu iz 1938, slika sa koje nam gospođa svakodnevno maše s televizijskih ekrana u simpatičnim pozivima na izložbu. Posebnu priču na izložbi imaju vedute i pejzaži koji samo pokazuju Uzelčevu širinu djelovanja, od zagrebačkih dana pa sve do rada u pariškom predgrađu Malakoffu. Na izložbi su zastupljeni motivi od zagrebačkoga krajolika i gradića u južnoj Francuskoj pa do pariških krovova ili Seine s Eiffelovim tornjem.

U katalogu izložbe u Galeriji Adris, koji je tiskan na trima jezicima, sjajan esej o Uzelcu napisao je Igor Zidić. Zidić je, citirajući Uzelca, koji je rekao, da nije bilo slikarstva, postao bi bandit, oko tih riječi izgradio vrlo simpatičan tekst svojevrsnom Uzelčevom umjetničkom i životnom banditizmu koji ga je uvijek držao napetim i spremnim za rad, banditizmu posve osebujna temperamenta. Izložba u Rovinju malim dijelom to i pokazuje.

Marko Kružić