Vijenac 295

Likovnost

Arsen Dedić & Svjetlan Junaković, Dječje oči, Meridijani, Samobor, 2005.

FORMULA ZA USPJEH

Knjiga Dječje oči savršena je ulaznica za prvi djetetov ulazak u svijet književne, glazbene i likovne umjetnosti!

Arsen Dedić & Svjetlan Junaković, Dječje oči, Meridijani, Samobor, 2005.

FORMULA ZA USPJEH


Knjiga Dječje oči savršena je ulaznica za prvi djetetov ulazak u svijet književne, glazbene i likovne umjetnosti!


slika


Zbirka pjesama za djecu Dječje oči Arsena Dedića, koju je ilustrirao i likovno oblikovao Svjetlan Junaković (Biblioteka hrvatski pisci i umjetnici samoborske izdavačke kuće Meridijani) knjiga je koja se ne samo čita i gleda, već i sluša - odnosno pjeva. Priložen je, naime, digitalni nosač zvuka s dvanaest pjesama Arsena Dedića, Zvonimira Baloga, Gustava Krkleca i Danijela Dragojevića. Spomenimo one najpoznatije, kultne pjesme mnogih generacija - Nije lako bubamarcu (Arsen-Balog), i danas često tražena na radiopostajama, te Da mi nije moje dice (Arsen). Iznimnu popularnost Arsen je zaslužio ponajprije iskrenim i duhovitim pristupom temama koje se prečesto unutar diletantske estradno-stihoklepačke scene banaliziraju i profaniraju. Dedić i dijete doživljava kao sebi ravnopravnu osobu, koja itekako razumije osnovna načela života: u pjesmi Mimikrija ironično sugerira da se prikloni prilagođavanju svojoj okolini (»...Da izvučeš živu glavu / i da šećeš na slobodi / žrtvuj nekad svoje lice / pa se malo prilagodi...«). No, u svojim pjesmama, uz toliko svojstvenu ironiju, Dedić nudi bogatu paletu osjećaja - zavičajne šibenske pripadnosti, religioznosti, nježnosti, ljubavi, prijateljstva, djetetove zbunjenosti... koja se rasprostire između naslova poput - Ispao sam vragu iz vreće i Mali Isus - Nikol.

Svjetlan Junaković, majstor ilustracije koji je u svjetskim okvirima iznimno cijenjen, kao koautor knjige ponudio je još jedan kreativni uzlet. Ilustracijama i kompletnim oblikovanjem, od Dječjih očiju napravio je autentičan umjetnički artefakt. Slično maniri najstarijih, rukom cjelokupno oblikovanih knjiga, Junaković kistom ispisuje svaki naslov u knjizi te bogato oslikava predlistove ispred tematskih podcjelina (Zoologija, Pitalice, Eko Eko, Iz čarobnjakovih lutaka, Gostujući pjesnici).

Dvojicu umjetnika ne povezuje samo šibensko podrijetlo (Šibenik se kao lajtmotiv javlja u nekoliko pjesama, naslikana je i vizura grada s katedralom), nego i sličan osjećaj za duhovitost i ironiju. Iz općih tema izvlače trenutak apsurda, nonsensa, koji onda rabe kao polazišnu točku za pjesmu, odnosno ilustraciju. Tako će Dedić svoju djedovsku ljubav iskazati tako što puškom brani unučicu Lu od udvarača, a Svjetlan će gostujućim pjesnicima (Zvonimiru Balogu, Vinciusu i Endrigu) dopustiti da padobranima slete na zemlju.


U Junakovića uočavamo već ustaljene kvalitete: slikarski pristup ilustraciji, otvorene kadrove, uporabu kolaža, dopisivanje komentara olovkom. Fantastičan je njegov osjećaj po kojem zna u kojem slučaju treba izvući maksimum iz ilustracije, to jest sa što više detalja oblikovati priču (na primjer, čarobnjak uz Kako se pravi dječja pjesma), a kada je izraziti sa što manje likovnih sredstava (pjesmu Mliječna staza smjestio je na list prekriven bijelom temperom ispod koje se tek naziru linije geometrijskih likova, najvjerojatnije iz matematičkog udžbenika). Neke je pjesme ostavio bez ilustracija. Kad bi ugasle boje tiskana je bijelim slovima na sivoj podlozi na kojoj se nalazi samo niz od točkastih mrlja. Poput jednostavne, ali jednako efektne melodije koja daje prednost snažnu tekstu. Likovni minimalizam katkada je dobrodošao u dječjoj ilustraciji, jer su mnoge slikovnice apsolutno prezasićene u kolorističkom i formalnom pogledu.

Knjiga Dječje oči zaista je savršena ulaznica za prvi djetetov ulazak u svijet književne, glazbene i likovne umjetnosti! A i oni stariji naći će u njoj onu toliko potrebnu radost i nepretencioznu ljepotu te ponovno vidjeti svijet dječjim očima.


Barbara Vujanović

Vijenac 295

295 - 22. lipnja 2005. | Arhiva

Klikni za povratak