Začinjenost suncem i morem

Zadarski filološki dani 1, Hrvatski jezik i književnost na Mediteranu / Vladan Desnica / Ljudmila Petruševska, Zadar, 20 — 21. svibnja 2005.

Začinjenost suncem i morem

Skup koji pod svoje okrilje prima razmjerno velik broj sudionika, od kojih dobar dio pripada onima koji se znanošću tek počinju baviti, vrijedan je hvale jer ostvaruje simbiozu vlastitih i tuđih početaka

Prve zadarske filološke dane prikladno je usporediti s djetetom koje čini prve korake. Naime, sa znanstvenim je skupovima gotovo uvijek tako. Rode se u ovom svijetu s nekakvom svrhom, šire se i razvijaju, pokušavaju izrasti u nešto ozbiljno i dosljedno, odnosno pokušavaju održati kontinuitet i postići zacrtane ciljeve kako bi ispunili svoju sudbinu.

No Zadarskim filološkim danima, mladenaštvu unatoč, nije nedostajalo ozbiljnosti ni znanstvene težine. Sadržajno promotreno zadarski skup odlikuje odmjerenost u različitosti izlagačkih tema i pristupa u zadanim smjernicama.

Tri načina obrade građe

U sklopu prvoga tematskog okvira oblikovala su se tri temeljna načina obrade lingvističke/književne građe. Ponajprije se može govoriti o jezičnoj raščlambi i utvrđivanju jezičnostilističkih vrijednosti starih hrvatskih tekstova koji su nastali kao zapisi (prilog Josipa Lisca o hrvatskoćiriličnoj kronici Knjiga od uspomena) ili odrazi određenih (ne)organskih idioma u odnosu na njihovu uporabnu ili komunikativnu ulogu (prilozi Lelije Sočanac o prebacivanju kodova u dubrovačkoj dramskoj književnosti i Nikole Vuletića o oporuci Grgura Longina iz 15. stoljeća kao spomeniku kulturne višejezičnosti srednjovjekovnoga Zadra), a o tim se tekstovima raspravljalo i s obzirom na prijevodnu problematiku (prilog Kristine Štrkalj o talijanizmima u staročakavskom rukopisu Cvitje). Prinos su dali i referati koji se bave dijalekatskim posebnostima i onomastikom, odnosno sjevernojadranskim i južnojadranskim antroponimima i toponimima (prilog Ante Jurića o mikrotoponimiji zadarskih otoka, prilog Marijane Tomelić o splitskoj čakavštini Marka Uvodića Splićanina) te radovi koji su se bavili povijesnim i interpretativnim zahvatima (prilog Ivana Pederina o gledanjima Hermanna Bahra na Austro–Ugarsku iz perspektive Dubrovnika, izlaganje suautorskoga rada Ines Srdoč–Konestra i Saše Lajšić o realnom i irealnom u XII. pjevanju Barakovićeve Vile Slovinke i usporedno čitanje Brižinskih spomenika i hrvatskih srednjovjekovnih prenja Kornelije Kuvač–Levačić).

Posebice treba još istaknuti priloge Tihomila Maštrovića (o Zadru kao metropoli hrvatske moderne), Vande Babić (o posebnostima starije hrvatske književnosti u Boki kotorskoj), potom Milorada Nikčevića (o književnom djelu Stefana M. Ljubiše u mediteranskom civilizacijskom krugu) te Sanjina Sorela (o tradiciji i mediteranizmu u poeziji). Referat o Fabrijevu jadranizmu Danijele Bačić–Karković dobar je odgovor na polemičke tonove koji su se pojavili kao rezultat nedovoljne osviještenosti pojma mediteranizma kao prevažne sastavnice hrvatske književne ukupnosti. Naime, interpretativni model koji autorica nudi za iščitavanje mediteranizma, odnosno, Fabrijevim preciziranjem — jadranizma, omogućuje njegovo teorijsko utemeljenje kao načina viđenja i literariziranja svega postojećeg.

Erudit i stilist

Svojim tematskim i izražajnim crtama mediteranskom krugu nedvojbeno pripada i Vladan Desnica. Stogodišnjica piščeva rođenja presudno je utjecala na izbor njegova književnog djela za simpozijsko odavanje počasti tom vrsnom eruditu i stilistu. Počast, nažalost, ograničena samo na takav oblik divljenja jer, kako upozorava Krunoslav Pranjić, društveni čimbenici nisu smogli snage da ni do dana današnjega počaste književnika spomeničkim obilježjem kao malim zalogom njegove iznimne veličine. Valja spomenuti priloge: Nikice Kolumbića (o slojevitoj strukturi Desničina romana Zimsko ljetovanje), Krunoslava Pranjića (o Desničinoj antiutopiji Pronalazak Athanatika), Dušana Rape (o Desničinoj poetici), Siniše Jelušića (o Proljećima Ivana Galeba s religijskoga gledišta), Dušana Marinkovića (o neobjavljenim Desničinim polemikama), Jadranke Brnčić (o odnosu biblijskoga teksta i Desničine drame Ljestve Jakovljeve), Miljenka Buljca (o poetici mogućeg u djelu Vladana Desnice) te Zvjezdane Rados (o prostoru i granicama Zimskoga ljetovanja).

Komparativna komponenta Zadarskih filoloških dana također je dokazana istodobnom znanstvenom brigom ne samo za zemljopisno–kulturno mišljeni Jug i Zapad nego i za neopravdano zanemaren Istok. Na skupu su rusisti našli mjesto pod suncem svojim dragocjenim književnim približavanjima rada suvremene ruske spisateljice Ljudmile Petruševske. Usredotočenje na prozni dio stvaralaštva te plodotvorne autorice iznjedrilo je priloge ovih izlagača: Danijele Lugarić (o postmodernom preispisivanju bajke i prividnoj ideološkoj neangažiranosti Petruševske u dekonstruiranju čitateljskog viđenja zbilje) te Eugenije Ćuto i Vesne Krneta (o obilježjima ruskoga standarda s kraja 20. stoljeća u pripovijetkama Ljudmile Petruševske).

Zadarski filološki dani otkoračali su svoje prve početke. Osim što su u izvedbi bili odmjereni, ti su počeci zasigurno bili i demokratični. Skup koji pod svoje okrilje prima razmjerno velik broj sudionika, od kojih dobar dio pripada onima koji se znanošću tek počinju baviti, vrijedan je hvale jer ostvaruje simbiozu vlastitih i tuđih početaka. Pritom dobivanje originalnog zadarskog suvenira — makete izvorne zadarske barke — s ugraviranim nazivom skupa nije (samo) turistički trik ili znak sjećanja nego i simboličan predmet jer nuka na izražavanje želje da zadarska filološka plavca zaplovi još dalje i dublje u neiscrpan imaginarij koji posreduje očaravajuće Sredozemlje. Jakov Sabljić