Urbani pejzažist

Unutarnja previranja

Zvonimir Atletić rođen je 1953. u Rumi. Član je Fotokluba Zagreb od 1973, ULUPUH-a od 1982. i ZUH-a od 1988. Fotografijom se bavi profesionalno od 1976, a od 1975. izlaže radove na izložbama fotografije u zemlji i inozemstvu, osvajajući nagrade i priznanja.

Njegove su fotografije objavljivane u dnevnom tisku i mnogim časopisima (»Vjesnik«, »Večernji list«, »Tina«, »Studio«, »Svijet«, »Danas«, »Glas koncila«, »Mali koncil«). Snima za prospekte, kataloge, plakate, razglednice, kalendare.

U suradnji s »Glasom koncila«, i Kršćanskom sadašnjosti umjetničkim je fotografijama obogatio prijevode knjiga Phila Bosmansa, jednog od najprevođenijih kršćanskih duhovnih pisaca današnjice. Kao fotograf izrazito kršćanskog uvjerenja kamerom snima i prati Majku Tereziju na njezinu teškom, ali časnom životnom putu. Rezultat toga bila je izložba fotografije održana 2004. u Galeriji Kristofor Stanković u Staroj gradskoj vijećnici na Gornjem gradu u Zagrebu. Godine 1998. kamerom pažljivo prati drugi pastirski pohod Hrvatskoj poglavara Katoličke crkve pape Ivana Pavla II. Rezultat takvih nastojanja bila je izložba fotografije s temom toga posjeta koja je obišla četrnaest gradova u Hrvatskoj, kao i u Stuttgartu i Berlinu. Do danas je održao četrdesetak samostalnih izložbi fotografije. Živi i radi u Zagrebu.Vladko Lozić

U Zvonimiru Atletiću prepoznajemo autora kao osebujnu pojavu u hrvatskom fotografskom životu, jednog od najvažnijih fotografskih stvaraoca sedamdesetih i poslije. Zaokupljat će ga mnoge teme, od life-fotografije, portreta, raznih intervencija u prostoru, solarizacije, istraživanja na području iskrivljavanja realnog, sve do zaokruženih i tematski određenih cjelina pretočenih u zanimljive priče vezane uz određene ličnosti, prostor ili pojedinosti arhitektonske i religijske baštine.

Mnogi fotografski zaljubljenici pamte njegove sjajne opuse - misionarski rad Majke Terezije i oca Ante Gabrića, Bit ćete mi svjedoci (izložbe posvećene boravku Svetog Oca Hrvatskoj) te Srušene i oštećene crkve zagrebačke nadbiskupije. Posebno je zanimljiva izložba ostvarena u Zagrebu prije pet godina u zajedništvu s Lukom Mjedom, Zvonimirom Petranovićem i Tomislavom Rastićem Zagreb 2000. Vidljivo je kako se ova četvorka izvanredno snalazi u obradi dobro nam znanih prostora našeg grada. Razvidna je Atletićeva ljubav prema zagrebačkim povijesnim prostorima, punim zanimljivih detalja, a autorove fotografije kao da ponovo govore kako se ljepota nekoga grada u mnogome potvrđuje u sitnicama, one ga oplemenjuju, čine humanijim, ugodnijim za život.

U Atletićev umjetnički svijet ušle su mnoge teme i događaji, a u svima je osobno unutarnje previranje, kojim je samo naglašen posebni dojam, promišljanje koje publika s lakoćom prepoznaje i prihvaća. Odličan je poznavalac medijskih mogućnosti, fotograf s posebnim osjećajem za svjetlosne kontraste, znalac koji nenametljivo i u okviru njemu prihvatljive estetike stvara djela čija dojmljivost i vrijednost čine nezaobilazan dio naše fotografske umjetnosti posljednjih nekoliko desetljeća.Zdenko Kuzmić