Radnički striptiz

Radnički striptiz

Skidajte se do kraja nadmašio je očekivanja: izveden s velikom uživljenosti i jednostavnom prirodnosti omogućio je publici drag i veseo, topao i efektan glazbenoscenski doživljaj

Tko bi rekao da će tabu-teme poput seksualizma i socijalnih problema neuglednih običnih ljudi postati temeljem za hit-priče od kojih se zarađuje novac! Uspjeh maloga filma Skidajte se do kraja potkraj devedesetih godina bio je sramežljivi, ali inventivni nastavak zanimanja za običnost koja je došla usporedno s holivudskim zanimanjem za neizlječive bolesti poput side ili ebole. Film Skidajte se do kraja imao je višestruke posljedice: povećao je zanimanje filmskih studija za niskobudžetne filmove, a s druge je strane potaknuo pretapanje filma u mjuzikl koji (od šezdesetih godina dalje) čak i više od filma zanimaju tabu-teme (nasilje, smrt, bolest, nezaposlenost, homoseksualizam, nacizam). Stoga nije čudno da je kazališni pisac Terrence McNally jedva dočekao poziv producenata da film, koji je vapio da postane mjuzikl (film je - sjećate se - bio prepun popularnih pjesama, a filmska partitura Anne Dudley nagrađena je Oscarom), pretoči u tu kazališnu vrstu.

O svemu tome Zagreb je slušao i saznavao posredno. Zagrijavanje za film Skidajte se do kraja redatelja Petera Cattanea bilo je jednako svakom drugom zagrijavanju: film je bio dobar, bio je jedan od onih koji se pamte i nakon što prestane igrati u kinima. Ali tu je sve stalo, a o praizvedbi mjuzikla The Full Monty! jedva se načulo, kao što je slučaj s mnogim stvarima koje se zbivaju preko velike bare. Čuli jesmo, ali nismo ni slutili da će se mjuzikl predstaviti u srcu Zagreba, na hrvatskom jeziku, u kazalištu Komedija koje je - zahvaljujući velikom angažmanu - u međuvremenu postalo okupljalište gradske elite.

Premijera u Komediji postala je nezaobilazni događaj na koji se mora ići. Mala nesreća odgodila je premijeru mjuzikla Skidajte se do kraja, ali to je samo povećalo znatiželju. Kako će Komedija izaći na kraj s neobičnim glazbenim stilom Davida Yazbeka (mladoga skladatelja, kojemu je mjuzikl The Full Monty! omogućio proboj na velike svjetske pozornice) i da li će se dečki stvarno skinuti do kraja? No možda je najveća znatiželja bila vezana uz pitanje: kakav je to mjuzikl i koliko je mjuzikl preuzeo od filma? Na zadovoljstvo nazočnih, pokazalo se da je filmski sadržaj minimalno mijenjan. To nije smetalo osoblju iza pozornice: dosjetljivost scenografa Ive Knezovića i redatelja Igora Mešina nadišla je problem kako prikazati tmurne ulice Buffala (odnosno filmskog Sheffileda) uz pomoć pomičnih ciglenih zidova (možda bi bilo zgodno da su se poigrali s hrvatskim miljeom, pa da se scena, recimo, preselila u Sisak). Što se scene tiče, najveći je pljesak zaslužila peglica u kojoj se nesretni Malcolm (Dražen Bratulić koji od početka do kraja zadržava tužnoobješeno lice) odlučio ubiti. Inače je scena minimizirana na svega nekoliko najosnovnijih predmeta: stolac, stol, krevet, naslonjač, televizor... No više nije bilo ni potrebno, jer su scenu svim srcem ispunili glumci. Uostalom, Jerry Lukowski i Dave Bukatinsky nezaposleni su radnici željezare, ljudi koji nemaju ništa osim prijateljstva i muških stvari poput košarke. Ronald Žlabur u naslovnoj ulozi Jerryja odlično je odradio posao: njegov lik precrtani je Robert Carlyle iz filmskog Skidajte se do kraja. Glasovno je Žlabur (kojeg znamo iz Malog dućana strave) snažno prenosio poruku: melodije Davida Yazbeka daleko su od uobičajenih songova za mjuzikle, nisu jednostavne, ali ako se dobro izvedu, ostvaruju željeni dojam očaja, knedle u grlu i nevjerojatnih ideja koje čovjeku padaju na pamet u želji da se iz svega izvuče.

Ervin Baučić kao Dave uzet je upravo zbog svojih tjelesnih svojstava. Ističući tromost koju je povezivao s tugom zbog bračnih problema, Baučić ipak nije uspio doći do izražaja (ali takva mu je bila uloga) kao što je, recimo, došao u mjuziklu Isus Krist Superstar. Nasuprot tome, Adalbert je Turner u ulozi Konja oduševio. Njegova je uloga, njegov nespretan ples, njegov bas i njegova pjesma Crn i jak (premda Turner uopće nije crn - ali nakon njegova nastupa to nikoga nije smetalo) bili su urnebesno komični. Doista je zapanjujuće kako tmurna svakodnevica, kolokvijalne fore, pokušaj samoubojstva i nezaposlenost kao najstrašniji dodatak brojnim problemima (žene koje nisu nezaposlene rade u tvornici i zarađuju minimalac) mogu biti pretvoreni u komediju. A Skidajte se do kraja komičniji je od tipičnih mjuzikla poput Moje pjesme moji snovi koji će (između ostaloga) povezati Malcolma i Ethana u ne-baš-isključivo-prijateljsku zajednicu (u ulozi Ethana trebao je nastupiti Dražen Čuček, ali ga je zbog ozljede zamijenio koreograf Igor Barberić, koji se odlično snašao u ulozi - osobito pri pokušajima da hoda po zidovima). Komedija počinje od trenutka kada Žlabur počinje tražiti ekipu za muški striptiz: i zbog toga nerijetko dobiva po nosu (od onih koji nisu u škripcu), ali će urnebesna audicija (ali to je stvarno nešto što se mora vidjeti!) pokazati koliko je očajnika spremno skinuti se kako bi zaradili za golu egzistenciju. Čak im se pridružuje bivši nadzornik Harold, kojega Damir Lončar pretvara u uglađena pripadnika više srednje klase kojemu sve lađe tonu: i dalje je uglađen kada ga Jerry i društvo pronalaze u plesnoj školi, ali je istodobno oronuo i u paničnom strahu da žena ne sazna o bankrotu radi otkaza.

Ženski dio postave recipročan je muškom. Dečki su potpuno različiti: jedan je visok, jedan mršav, jedan debeo, jedan kvaziuglađen, a dvojica su homoseksualci. Opis žena u libretu ne ide eksplicitno u dušu, ali i one su različite: jedna je mala, druga velika, jedna je razmažena, druga bijesna, a sve rade u tvornici. Premda sadržajem gurnute u drugi plan, i one su vjerno prikazale ženski svijet (jasno, potpuno različit od muškog): od Jasne Bilušić kao razmažene Vicky, preko Renate Sabljak koja otvara show samo za žene i zdravorazumske Pam (Vanja Ćirić), koja unatoč svemu ne može živjeti s Jerryjem, pa do pijanistice Jeanette (izvanredna Dubravka Ostojić), koja kao jedini samosvojni ženski lik plijeni pozornost ekscentričnošću i jednostavnim životnim stavom (Jeanette je ujedno jedini lik koji se ne pojavljuje u filmu). Toliko različitosti, a opet tolika bliskost! Sve je rezultiralo kompaktnom, logičnom cjelinom: songovi su izranjali iz teksta, kao prirodan, nenasilno dodan, sastavni dio mjuzikla, glumci su davali sve od sebe, a mali orkestar u kazališnoj rupi pomno je pratio zbivanje pod vodstvom uglednoga Dinka Appelta. Sve u svemu, Skidajte se do kraja nadmašio je očekivanja: izveden s velikom uživljenosti i jednostavnom prirodnosti omogućio je publici drag i veseo, topao i efektan glazbenoscenski doživljaj.Irena Paulus