Panegirik kakav Engleska ne pamti

Brighton Nezapamćeno jednoglasno kritičko oduševljenje izazvala je nova produkcija kazališta Frantic Assembly Dirty Wonderland, održana na festivalu u Brightonu. Čudo ambijentalnoga kazališta koristi se zapuštenim Grand Ocean Hotelom, a tridesetak gledatelja putuje njime zajedno s protagonistima predstave. Autobusom dovezena publika tretirana je kao skupina potencijalnih kupaca novih apartmana koji će se graditi na mjestu hotela, ali na ulazu publika se susreće s mladim parom koji je u Brighton došao na vikend-provod. No, djevojka ubrzo nestaje i publika kreće za njezinim mladićem koji je po hotelu traži, upadajući zajedno s njim u razne situacije i poluotvorene sobe hotela koji broji svoje posljednje dane. Količina komplimenata koje su tradicionalno suzdržani britanski kritičari ispucali na produkciju po scenariju Michaela Wynnea kojom Frantic Assembly obilježava deset godina postojanja nezapamćena je u novijoj kazališnoj povijesti, a ambijentalni teatar ovim je događajem podignut na novu razinu, tvrde jednoglasno.

Urbanim saxom počeo Festival Čehov

Moskva Bijenalni Međunarodni kazališni festival Čehov otvoren je prošloga tjedna u Moskvi i trajat će do kraja srpnja, a okuplja trideset i tri vrijedne produkcije iz različitih dijelova svijeta. Festival je započeo predstavom na otvorenom, prvom od pet koje će u pet uzastopnih večeri predstaviti projekt Urbani sax, iza kojega stoji slavni ruski klaun Slava Polunin, koji se ovaj put predstavlja kao redatelj. Francuski žongleri, svirači (pedeset saksofonista), klauni i akrobati čine taj ansambl za velike spektakle, a nakon vatrena početka Festival Čehov ulazi u kazališnu fazu, u kojoj ove godine istražuje odnos drame i glazbe. Unatoč imenu, Festival nije temeljen na Čehovljevu djelu, nego bi ime najvećega ruskog dramatičara trebalo jamčiti vrsnost produkcija. Glavni su gosti ove godine Brazilci, koji s pet produkcija pokazuju svu raznolikost scenskoga života u toj sve zanimljivijoj kazališnoj sredini. Complicite Theatre predstavlja se novom McBurneyjevom produkcijom The Noise of Time (Buka vremena) temeljenoj na Šostakovičevoj glazbi, dok još jedan engleski eksperimentator Matthew Bourne dolazi s Dramom bez riječi nastaloj po Loseyjevu filmu Sluga iz ranih šezdesetih. Trima sestrama predstavlja se Declan Donellan, a zanimljivi će festival potkraj srpnja zaključiti Pjotr Fomenko sa Šumom u produkciji Comédie Française.

Kazališni svijet u Beču

Beč I dok je festival u Moskvi tek započeo, Bečki svečani tjedni već se bliže kraju. A od 7. svibnja, kad su započeti Brookovim Tiernom Bokarom, pa do 19. lipnja, kad završavaju, Tjedni priređuju pravi vatromet vrhunskih kazališnih izvedbi. Ovogodišnji Wiener Festwochen djeluje kao Who is Who suvremenog kazališta: Hermanis dolazi s Dugim životom, jednom od najuzbudljivijih ovosezonskih festivalskih uspješnica, Marthaler predstavlja Dantonovu smrt i poseban glazbenoscenski projekt Štit protiv budućnosti, Schilling je u Beču s Galebom, a Peter Zadek pokazat će Strindbergovu Igru smrti. Nije vam dosta? Idemo dalje: tamo su Tuminas i njegov Madagaskar, i Warlikowski je u Beču s Dybbukom, Černjakov s Dvostrukom nevjerom, kojom je već očarao pola svijeta, Johan Simons predstavio se svjetskom praizvedbom Tvrđave Europa belgijskog pisca Toma Lanoyea, Luk Perceval s Ujakom Vanjom na flamanskom, a još jedan Luc, ovaj put Bondy, s Rezinim Španjolskim komadom, tamo je i Frank Castorf sa Zločinom i kaznom... A to su tek najveća imena, dok je dobar dio programa sastavljen od iznimno zanimljivih mladih izvaneuropskih autora, koji su tek na početku velikih karijera i koji će obilježavati svjetske pozornice za nekoliko godina. Da je malo vjerojatno da će se ove godine u kazališnom svijetu dogoditi nešto što bi nadmašilo koncentraciju kvalitete Wiener Festwochen, možete se uvjeriti i sami na http://www.festwochen.at

Maraton jednočinki

New York Kad smo već u festivalskom duhu, neka onda i njujorška kazališna priča bude takva. No, ovdje je, posebno s obzirom na spominjana okupljanja, riječ o minimalističkoj manifestaciji, tradicionalnom festivalu jednočinki u organizaciji Ensemble Studio Theatera. Premda ga organizatori zovu maratonom jer katkada u istoj večeri nareda seriju izvedbi, događaj je nimalo spektakularnih razmjera, ali okuplja ugledne pisce poput Johna Guarea i Warrena Leighta, dva dobitnika Tonyja, ili poznate glumice dramatičarke, primjerice Alexandru Gersten-Vassilaros i Leslie Lyles. Dvadeset i sedmi po redu festival priredio je niz iznenađenja, što ugodnih što neugodnih. Naime, Guareova jednočinka Madagascar ocijenjena je katastrofalnom, dok je prave ovacije izazvao kratki komad spomenute glumice Gersten-Vassilaros The Airport Play. Na skučenu prostoru, u kratku vremenu i u skromnim produkcijama, pokazuje ovaj maraton, i od jednočinki može se napraviti zanimljiv festival.

Jasen Boko