ODSJAJI TOPLE MAGME

ODSJAJI TOPLE MAGME

Zrelost i iskustvo, koje nije bilo samo pitanje slikarskoga metijera, nego duboko suglasje intelekta i senzibilna temperamenta, pomoglo je Drempetiću da ostvari integralnu viziju Zagorja, da otkrije bitne crte njegova identiteta te da tu novootkrivenu vrijednost prenese u hrvatsko slikarstvo potkraj dvadesetoga stoljeća

Monografija o slikarstvu Zorislava Drempetića-Hrčića autorice Ivanke Reberski već u naslovu sadrži određenje sadržaja, a temeljitost analize otkriva put kojim je slikar prolazio i cilj kojemu je težio. Autorica uvjerljivo pokazuje vrijeme i silnice slikareva formiranja, razvoj i karakter jezika te kvalitetu senzibiliteta koji ga je određivao.

U prepletu formativnih poticaja i ostvarenih rezultata ključnima su se pokazale sedamdesete godine 20. stoljeća, kada se slikar, navodi Reberski, izravnije referira na etnosadržaje i prirodni prostor rodnoga zavičaja koji će svojstvenom imaginacijom i slikarskom perfekcijom uzdignuti do mita.

IDEALIZACIJA PROŠLOSTI

Naime, egzotizam vremena i idealizacija prošlosti obilježje su svake nostalgije kada umjetnici otkrivaju i rehabilitiraju zaboravljene ili potisnute slojeve zbilje i prošlosti. U Drempetićevu slikarstvu oni izranjaju u poetskom izrazu doživljaja rodnoga tla projekcijom iznadvremenske dimenzije koja briše prolazno, a sedimentira trajno. Umjetnik instinktivno izabire sjećanja, prizore i mjesta koja cjelinom ili detaljem najbolje odgovaraju elanu i energiji njegove vizije. Atmosfera slike sa začudnim odsjajima tople, evokativne magme i stvarnosnih sidrišta propusna je membrana zagonetnih objava.

Plodni humus boje podloga je na kojoj slikar zasniva temelje svojih snoviđenja i intimnih imenovanja. Pikturalna masa oplemenjena i aktivirana svjetlom otvara se sadržajima i evokacijama, mjestima i sjećanjima osjećajnog ispunjenja. Spontanost i svježina slikarskih invencija posjeduje očuđenu prisnost prostora i njegovih sadržaja u fluidnim granicama međusobna prožimanja. Jer - da riječima Georgesa Pouleta istaknem ključno mjesto romantične mitologije - Izidu zaslužujemo tek kad pročistimo svoj san, kada ga uskladimo s vlastitim životom, čitavim životom, s prirodom.

O KATEGORIJAMA VREMENA

Prostor i vrijeme protagonisti su Drempetićevih slika, kategorije u kojima se dramatično zrcale prolaznost i čovjekova sudbina. Uzbudljive metamorfoze, magični susreti i rječitost pikturalne materije nepogrešivo zgušnjavaju mjesta, stanja i događaje bljeskovitim uvidima i prisnim dodirima. Dramu prirode i života nosi i izražava energija i zvučnost boje, nezaustavljiva dinamika njezine pokretljivosti i dubinskih odjeka.

Prolazeći razvojne faze, mijenjajući i izoštravajući optiku, Drempetić je slikarsku zrelost postigao formuliranjem jedinstvena kadra vremena, prostora i sjećanja. »Usvojivši«, da citiram riječi Ivanke Reberski, »crnosmeđe tonalitete, koji gradiraju prema pješčano bijelom i prema cinober crvenom, uspostavio je toplu kolorističku gamu koja postaje jednako prepoznatljivim obilježjem njegove slike kao i vlastiti potpis.«

TRANSFIGURIRANA ZBILJA

Brojne skice stvarane na licu mjesta sadrže repertoar vrijednosti i atributa sposobnih da probude i potaknu imaginaciju, da je prevedu u prizor magične ukupnosti. Transfigurirana zbilja duboko doživljenih mjesta i fenomena skrovište je identiteta, mjesto tranzicije lokalnoga prema univerzalnome. Ona probija granice vremena, otima zaboravu i ostvaruje fenomen sjećanja spojem života i sna.

I da zaključim riječima autorice monografije: »Zrelost i iskustvo, koje nije bilo samo pitanje slikarskog metijera, nego duboko suglasje intelekta i senzibilnog temperamenta, pomoglo je Drempetiću da ostvari integralnu viziju Zagorja, da otkrije suštinske značajke njegova identiteta, te da tu novo otkrivenu vrijednost prenese u hrvatsko slikarstvo potkraj dvadesetog stoljeća.«Mladenka Šolman