JAZZ–WORKSHOP

PRIZNANJE DOMAĆIM DŽEZISTIMA

Četvrti međunarodni jazz-festival - Bietigheim

I ove smo godine, 26. svibnja, prisustvovali međunarodnom festivalu tradicionalnoga jazza u Bietigheimu, gradiću-satelitu Stuttgarta. Ponukan prošlogodišnjim uspjehom zagrebačkog ansamba Sick Swing Orchestra, koji u nas jedini zadovoljava programske kriterije tamošnjeg festivala, organizator festivala Olymp i umjetnički direktor Charlie Höllering ponovno se odlučio za Zagrepčane, ustupivši im ovaj put časnu, ali i riskantnu poziciju otvaranja. Više smo puta na našim pozornicama jazza kritični prema poslu naših tonskih majstora i tehničara, te smo spremni u inozemstvu na takvim priredbama očekivati kvalitetne i primjerene usluge te vrste. Ovaj su put mladi njemački tondžije zakazali, a časno je festivalsko mjesto otvaranja naših swingera počelo s dosta zakašnjenja i tonskih problema. No naši su predstavnici već prepoznatljivim, spontanim i živahnim načinom prezentacije tradicionalnoga jazza odmah oduševili brojnu publiku, koja svake godine na blagdan Tijelova ispuni veliku dvoranu Oldtimer Corsa.

Budući da je u Bietigheimu riječ o festivalu jazza dnevnoga tipa, podnevnu je vrućinu odmah nakon nastupa naših još više podgrijao međunarodni septet Olymp Jazz All Stars pod vodstvom umjetničkoga direktora festivala i izvrsnog klarinetista swinga Charlieja Hölleringa. Efektan su i slušateljima prihvatljiv swing-izričaj profiliranim sviranjem i solističkim dionicama obogatili: trombonist Joe Wulf, tenor-saksofonist Gustel Mayer, talijanski gitarist velikih mogućnosti Lorenzo Petrocca te izvrsna njemačka ritam-sekcija u sastavu: Thilio Wagner, glasovir, Andi Streit, kontrabas i izvanserijski bubnjar Gregor Beck. Niz poznatijih swing-standarda izveden besprijekorno i na stilski čist način uljepšao je i obogatio gost iz Škotske, sjajan trubač i krilničar Bruce Adams. Adams je bio pravo iznenađenje, jer se takva kontrola instrumenta u zadanom stilu i u najvišim registrima može u Europi rijetko čuti! Zbog prometnih poteškoća malko izmijenjen program donio je potom nastup Gout Big-Banda, koji je trebao nastupiti posljednji. Riječ je o poluprofesionalnom korpusu domaćih, mahom mlađih, glazbenika, koji korektno izvodi klasične aranžmane iz repertoara američkih orkestara Counta Basieja, Stana Kentona, Buddyja Richa i Boba Mintzera. U orkestru, posebno u trubačkoj sekciji, djeluje nekoliko dobrih solista, a i sam se leader predstavio kao vrstan alt-saksofonist. Orkestar u svojim redovima ima i mladoga vokalista, interpretacije kojeg potvrđuju navode o spomenutom poluprofesionalnom karakteru toga big banda.

Svaki iole bolji festival tradicionalnoga jazza u svojim programima predviđa i nastup autentičnoga vokalnog interpreta bluesa. Takvu programsku formulu godinama održava i naš festival tradicionalnog jazza u Varaždinu, a ove ju je godine prihvatio i Olymp International Jazz-Festival u Bietigheimu, angažiravši atraktivnu američku jazz- i blues-pjevačicu Lindu Lee Hopkins i njezin, po kakvoći ne baš primjeren, trio. Hopkinsova je vokalistica izvrsna glasa, kako u izvedbama poznatih balada, kao što su primjerice Georgia On My Mind i Misty, tako i u interpretaciji bluesa, što je uspjela odmah uspostaviti blisku komunikaciju s publikom, koja je kulminirala u pjesmi When The Saints Go Marching In dizanjem na noge cijelog Oldtimer Corsa.

Nakon očita uspjeha Linde Lee Hopkins organizator je na pozornicu doveo nekad jednog od najboljih europskih glazbenika jazza, vibrafonista Hazyja Osterwalda. Osamdesetčetverogodišnji Švicarac prava je europska legenda jazza, koja se nekad ravnopravno nosila sa svakim u Europi gostujućim američkim jazzistom. Iako vidno narušena zdravlja, Osterwald je zorno pokazao da jazz u njemu još itekako živi, odsviravši niz swing-standarda, te kao solist i poznatu temu Moonglow.

Program je festivala zaključio kraći jamsession, u kojem su uz glazbenike Olymp Jazz All Starsa sudjelovali i članovi našeg Sick Swing orkestra, klarinetist Berislav Gavranić i tenor-saksofonist Dinko Stipaničev.