Glazbeno znanje

RATOVI ZVIJEZDA: OSVETA SITHA (Star Wars: Episode III - Revenge of the Sith), red. George Lucas, sklad. John Williams

Glazbeno znanje

Williamsova je glazba sazrela te sada - na kraju duga puta - mudro povezuje staro (poznate lajtmotive) i novo (posebno zanimljiv glazbeni govor, ponekad prepun udaraljki ili ritmičkog kretanja orkestra, temeljen na netradicijskim harmonijama i na guranju tema u drugi plan) zaokružujući životno djelo najvećega živućeg filmskog skladatelja Johna Williamsa

Za stariju generaciju gledatelja karizma šestodijelne sage Georgea Lucasa Ratovi zvijezda nestala je tijekom pretvorbe iz tehnološki nesavršenih starih epizoda (četvrte, pete i šeste), snimljenih tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina, u savršene, ali daleko hladnije prednastavke (prvi i drugi) s preočiglednom sklonošću komercijalizmu i podilaženju publici. Ipak, završni treći dio naslova Osveta Sitha potjerao je i stare i nove ljubitelje Ratova zvijezda u kina - unatoč umoru, zamoru i očekivanju već viđenog.

Svemirska opera

Tijekom manje ili više problematične obnove serijala, vjerojatno su jedino poklonici filmske glazbe bili beskompromisno zadovoljni: umor nije zahvatio skladatelja Johna Williamsa, koji je - usprkos godinama skladanja za Lucasovu svemirsku bajku, a i vlastitim godinama - u partituru živahno ucrtavao sudbine protagonista. On je u Lucasovim novim nastavcima ugledao priliku da razvije i ozbilji mladenačku misao o uporabi lajtmotiva, o obnovi simfonijske filmske glazbe, o njegovanju prošireno-romantičnog glazbenog idioma te netipična i posve nesuvremena filmskog preuglazbljivanja - ukratko, o davanju počasti starim majstorima filmske glazbe, Maxu Steineru, E. W. Korngoldu i ostalima.

Bile su to karakteristike koje su potkraj sedamdesetih, kada je George Lucas započeo svoju zvjezdanu pustolovinu, značile s jedne strane oživljavanje filmske glazbe koja je u to doba bila u polumrtvu stanju (filmovi su punjeni songovima i sintetskom glazbom bez obzira na njihov smisao u kontekstu sadržaja), a s druge su strane omogućile Lucasu proboj (da nije bilo Williamsove glazbe, Lucasova mala priča, koja je na sve strane curila zbog tehničkih i osobito financijskih nemogućnosti, najvjerojatnije bi se ugasila već pri prvom filmu, Nova nada).

Iz današnje perspektive glazba starih Ratova zvijezda skladana je poput školske zadaće: prepuna lajtmotiva čije je značenje, zbog brojnih ponavljanja postalo preočito; prepuna glazbe koja je film doslovno pretvorila u svemirsku operu, i prepuna idioma romantične glazbe 19. stoljeća koji se - mislilo se - u to vrijeme sasvim ugasio. No upravo je ta jednostavnost, prerječitost i osobito sklonost širokim melodijama koje se nakon brojnih ponavljanja usvajaju poput popularnih hitova (čime su se Williamsove teme izjednačile s pjesmama koje su u njegovo vrijeme potrebno ili nepotrebno nametali producenti). Melodije su odmah postale sinonimi za likove, pa i za film. Naslovna tema, koja je u serijalu uporabljena u funkciji teme Lukea Skywalkera, postala je općepoznati signal - za Ratove zvijezda u bilo kojem obliku. Doduše danas, kada njome Williams tradicionalno započinje Osvetu Sitha, njezin je dojam pomalo zastario: na početku filma, uz poznata slova koja putuju objašnjavajući situaciju u kojoj se nalaze likovi, čini se da gledamo već mnogo puta odgledan stari, dragi film.

Lajtmotivi i nova pravila

No već je Fantomska prijetnja najavila Williamsovu potrebu da se otrgne od starog i iznošenog (od glazbenog broja Duel of the Fates uvijek me prolaze trnci). U filmu Klonovi napadaju još se povremeno vraćao melodiji na granici kiča (riječ kič ovdje ne rabim u negativnom smislu: kič je bio potreban da Ratovi zvijezda krenu, i to u glazbenom i filmskom smislu). Tema Across the Stars, ljubavna tema Anakina i Padme, bila je preočito ljubavna, a bila je pokriće za ljubav koja nikada nije stvarno prokolala (možda zbog Lucasove potrebe da likove stavi u presavršeno okruženje, da im u usta stavi puste klišeje i da redateljski ne pokreće unutarnju, nego samo izvanjsku maštu). Ipak, Williams je učinio taj ustupak komercijali (Across the Stars je, unatoč kiču, prelijepa filmska tema), a glazbu je dalje razvijao po novim pravilima filmske kompozicije.

Miješanje lajtmotivičkog rada i novih pravila - onih koja je sam postavio skladajući za filmove poput Specijalni izvještaj, Umjetna inteligencija i Uhvati me ako možeš - Williams je postavio stupove za dalji razvoj filmske glazbe. U kronološki posljednjoj, a filmski srednjoj, trećoj epizodi Ratovi zvijezda: Osveta Sitha, nije se više prepuštao isključivo temama čiju je mrežu majstorski ispleo tijekom četvrte, pete i šeste epizode.

Williamsa u Osveti Sitha zanima psihološka strana, zanimaju ga odgovori na pitanja o prevlasti zla nad dobrim, o negativnoj transformaciji čovjeka koji je bio Poseban, a onda se pretvorio u čisto Zlo, o rušenju savršene Republike i uspostavljanju vlasti Imperatora. Isto se pita Lucas, ali je uz njegovo vizualno rješenje, Williamsovo glazbeno mnogo zanimljivije. U trenutku političke manipulacije Anakinom, protagonisti (Palpatine i Anakin) nalaze se u loži Operne kuće (ili nečega što podsjeća na zgradu Opere), ali ne prate operu nego nekakav multimedijalni, organsko-anorganski show čije je glazbeno rješenje jednako čudno, ako ne i čudnije od vizualnog. Zadržavanjem jednoga pjevanog dubokog tona Williams podsjeća na ritual, a ton izdjednačava s indijskim droneom. Time podsjeća na sveto, osnovno, nedokučivo nešto od čega počinje bit stvari. Iz tog tona (koji je dio scene, pa se sluša prizorno) niču klice Anakinova kolebanja (lukavo pokrenuta u jednoj od ranijih scena), a glazbeno pomicanje posve neopazice poprima (neprizorne!) obrise teme Dartha Vadera, teme Sile i teme Imperatora (koji ovdje slovi kao sinonim za Mračnu stranu). Tri pravca trgaju Anakinovu psihu i on se - u ime zabranjene Ljubavi - okreće znanom mračnom smjeru.

Korištenje znanja publike

No u svemu je tome zanimljivo kako se Williams koristi znanjem publike: sada nije potrebno izvesti cijelu temu i njome preplaviti sliku, sada su mu dovoljna dva ili tri tona da publika prepozna u koga se Anakin pretvara. A njegova pretvorba i nije tako jednostavna - jer razlog joj je Ljubav, zbog koje se u njemu neprestano bore Anakin i Vader. Zato, uz Vaderovu temu, često čujemo i natruhe najslađe teme na svijetu - djeteta koje je nekad obećavalo da će postati Izabrani. Glazbeni sukob visokog i dubokog registra predstavlja to unutarnje kolebanje te kada (dobri, dječji) visoki registar postaje izopačeno transformiran te kontrapunktira Anakinovu/Vaderovu govoru (Williams govor glumca koristi kao jednu glazbenu dionicu, a svoju glazbu kao drugu), svima je jasno, pa i nesretnoj Padme, da Anakin više nije Anakin.

Premda film započinje Temom Sile i premda ona njime dominira (jer središnja se priča vrti oko Sile, njezine Svijetle i Mračne strane), teme Dobra gotovo su izgubljene u psihološko-dramaturškoj igri koja je potaknula skladateljevu maštu. Ljubavna tema, Across the Stars, pojavljuje se kao poveznica između drugog i trećeg filma - ali s daleko manjim značenjem. Williams kao da i sam prelazi na Mračnu stranu, pa nalazeći nadahnuće u Vaderovoj strahotnoj transformaciji (ne toliko tjelesnoj, nego duševnoj), oslobađa se lajmotivičkih spona te komponira u skladu s vlastitim i filmskim unutarnjim porivima. Njegove se dionice isprepleću, njegove harmonije govore novim jezikom, a njegovi su zborovi (pa čak i onaj herojski, koji prati zajedničku borbu Anakina i Obi-Wana, kao i borbu u kojoj su njih dvojica protivnici) gusti, pompozni i mračni, ali i sposobni u trenutku ogoliti se na minimum (jedan ton za Padminu smrt!). Ukratko, njegova je glazba sazrela te sada - na kraju duga puta - mudro povezuje staro (poznate lajtmotive) i novo (posebno zanimljiv glazbeni govor, ponekad prepun udaraljki ili ritmičkog kretanja orkestra, temeljen na netradicijskim harmonijama i na guranju tema u drugi plan). Na kraju su također bačene udice u smjeru Nove nade: tema princeze Leie i tema Lukea koja će postati (ili: koja je već dugo) naslovna tema serijala, započinju ponovno stari ciklus (novih epizoda) zaokružujući životno djelo najvećeg živućeg filmskog skladatelja Johna Williamsa.Irena Paulus