Časopis kao kolektivno umjetničko djelo

Časopis kao kolektivno umjetničko djelo

Aleksandar Battista Ilić, zajedno s Nikolom Devčićem Mišom, potpisuje uređivanje časopisa »Up&Underground«

Od prvoga broja »Up&Underground« (art dossier) poduprla je javnost. No, unatoč tomu, časopis vrlo neredovito izlazi, što je, objektivno, nedostatak, i šteta. Zašto je to tako i planira li se išta učiniti da se s takvom praksom prekine?

- Časopis se do sada zasnivao isključivo na entuzijazmu i volontiranju, no osnova mu je u visokoj razini suradnika, autora tekstova iz regije te prevoditelja, pri čemu je motivacija za suradnju bila isključivo taj entuzijazam. Mi objavljujemo tekstove Jerka Denegrija, Slavoja Žižeka, Rastka Močnika, Borisa Budena, Marine Gržinić i drugih aktivnih autora, kao i teorijske tekstove mladih domaćih teoretičara. Stalno pratimo domaću najaktivniju i u svijetu najpriznatiju scenu, koja nije zasnovana samo na novim umjetničkim praksama, nego i na novim kulturnim praksama suradnji i umrežavanja. Vrlo nam je bitan i vizualni kôd i poruka časopisa. Zbog svoje povremenosti izlaženja i dugotrajna rada na promišljanju časopis »Up&Underground« gotovo je svojevrsno kolektivno umjetničko djelo. No, jasno da je jedan od razloga neredovita izlaženja taj što ne postoje nikakvi prostorni niti financijski uvjeti za rad redakcije, što je do sada uključivalo osiguravanje tekstova na prijateljskoj, a ne financijskoj osnovi. Entuzijazam ipak ima egzistencijalne granice, pogotovo u kontekstu u kojem živimo. U sljedećih nekoliko godina planiramo ponuditi koncepciju i sadržaj bitan za sredinu i regiju u kojoj živimo kao i komplementarnost naših specifičnih problematika s europskom i svjetskom scenom.

Već je sad dogovoreno predstavljanje cijele serije sljedećih brojeva na jednoj od najvažnijih svjetskih izložbi, Documenti u Kasselu, 2007. godine. Naime, riječ je o izložbi koja se održava svakih pet godina, a okuplja svjetsku umjetničku, kulturnu i teorijsku scenu. S ekipom koja organizira sljedeće izdanje te izložbe razvijamo vrlo dobar suradnički odnos, tako da će ova specifičnost i komplementarnost »Up&Undergrounda«, koju sam prije spomenuo, apsolutno doći do izražaja. No, ono što nas još više zanima jest neprekidno nuditi domaćoj publici suvremenu i diskurzivnu teorijsku, kulturnu i umjetničku problematiku, pri čemu nam je jedna od važnijih ciljnih skupina upravo studentska populacija. Radimo na tome i nadamo se da ćemo osigurati barem više novca da intenziviramo izlaženje časopisa.

U ovom broju »Up&Underground« predstavlja ličnosti. Svatko je dobio fotku koja kao da je stigla iz Warholova »Interviewa«, svatko je temat/poglavlje za sebe. Hoće li takva personalizacija i ubuduće biti koncepcija? Zašto je dobila prednost pred tematskom koncepcijom?

- Kako polazimo od uvjerenja da su umjetnost i život zapravo stav, a estetika je tek posljedica, nastojat ćemo, barem u sljedećih nekoliko brojeva, naglašavati tu ulogu stava, ponajprije ističući same autore, a teme koje će se događati između njih imat će određene koncepcijske i estetske posljedice. Promišljajući koncepciju časopisa mi želimo uzeti u obzir i iskustva i principe iz drugih medija, kao što je digitalnost i principi linkanja, pa onda principi filma, pri čemu filmski esejizam, primjerice Godarda i njegov način komponiranja, može utjecati na vizualni i konceptualni kôd i izgled lista uporabom velikih fotografija i naglašenom personalizacijom autora, poput svojevrsna performansa ili vizualne geste lica. Jasno da izborom specifičnih autora i njihovih tekstova predlažemo vrlo jaku tematsku koncepciju. To nije samo predstavljanje pojedinih ličnosti, nego stvaranjem odnosa među njima stvaramo prilično određeno diskurzivno polje.

»Up&Underground« se skladno nadopunjuje s kulturnom scenom nastalom oko kluba Gjuro II. Znači li to da je parola »Kulturu u tvornice« zamijenjena parolom »Kulturu u klubove«. Je li to, možda, pokušaj da se teorija i kultura vrate u klubove, ili im je tu rodno mjesto? Istodobno, jaka je veza prema Mami i sceni koja je nastala oko toga net-kluba. Nalaze li se virtualno i realno tu u prijeporu?

- Spomenuo sam da nismo zainteresirani samo za nove umjetničke i teorijske prakse, nego i za nove kulturne prakse, koje u sebi aktualiziraju neinstitucionalnu kulturnu scenu, nevladine udruge, saveze udruga, suradnju, umrežavanja. Podrazumijeva se da ne isključujemo ni ulogu institucija u svemu tome. Klubovi koje si spomenuo definitivno se bave tim problematikama i praksama. Isto tako njeguju multidisciplinarni karakter koji je jedna od koncepcija ovog časopisa, gdje i sam časopis postaje jedan od prostora novih kulturnih praksi. Treba reći i da je koncepcijski dio vezan uz udrugu Community Art te da se teorijski nadopunjava s predavanjima koje stalno organizira ta udruga, pozivajući relevantne predavače iz cijeloga svijeta, isto kao što je Community i aktivni element unutar zajednice, bitan u cijeloj koncepciji novih kulturnih praksi. Dakle, ono što nas zanima jesu i umjetnički i kulturni i socijalni aspekti.

Je li ambicija povezivanja časopisa i clubbinga naznaka pokušaja da se omasovi čitateljska publika ili smatrate li da je kultura stvar svojevrsne elite?

- Naglasio sam umjetničke, kulturne i socijalne aspekte koji nas zanimaju, a jasno da je clubbing prostor gdje se oni vrlo intenzivno isprepleću, nadopunjuju, pa čak zbog svoje stalne dinamike stvaraju novu kulturnu situaciju, koju ne možemo upoznati i realizirati samo u kulturnim institucijama. Pokazalo se da socijalne i kulturne dinamike imaju uporišta u dosadašnjim iskustvima, ali isto tako mogu biti vrlo snažan element u procesima umrežavanja i suradnji, znači opet nove situacije. U Hrvatskoj imamo recentni primjer u savezu udruga iz kulture Klubtura (Clubture).

Možete li, uz »Up&Underground« izdvojiti još koji kulturni časopis koji vam se čini vrijedan? Uopće, kako objašnjavate zamrlost časopisne scene?

- Čini mi se ipak da postoji određena dinamika časopisa koji, barem djelomično, zadovoljavaju teorijsko diskurzivne specifičnosti određenih područja. Tu svakako pripadaju »Frakcija«, koja je vezana uz svojevrsnu proširenu plesnu i suvremenu scenu, zatim »Europski glasnik« i »Tvrđa« s vrlo zanimljivim izborima teorijskih tekstova, zatim »Gordogan«, pa »Tema«, pogotovo s književnim intervjuima. »Hrvatski filmski ljetopis« prati specifičnu filmsku problematiku, pa onda i »Libra libera«, fokusirajući se na kulturalnu problematiku i nove medije. Svakako da i svojevrsno nadopunjavanje i specifičnost pogleda »Vijenca« i »Zareza« čine diskurzivnu dinamiku, ali i dokumentiraju vrlo važne pojave na domaćoj kulturnoj sceni.

Kakvi su razvojni planovi, kakav bi bio vaš ideal kulturnoga proizvoda u uvjetima neograničena dotoka novca?

- U idealnim uvjetima mi bismo znatno intenzivirali aktivnosti i sadržaje koje već sada nudimo. Zanimljivo je da je spominjana kulturna scena u Zagrebu već dosegnula kritičnu masu, da već može nuditi strateške vizije razvoja kulture, pa i modele financiranja, u novim globalnim i socijalnim okolnostima. Časopis »Up&Underground« naš je kolektivni prilog toj viziji i tom procesu.

Razgovarao Kruno Lokotar