Arhitektonski k und k

Arhitektonski k und k

Za razliku od teoretski intonirana bečkog simpozija, Treća je međunarodna konferencija u Trstu pod naslovom Putovanje Europom: arhitektonska iskustva, vizije i realiteti bila više okrenuta praktičnim aspektima djelovanja arhitekata u okviru novih političkih realiteta proizišlih iz procesa eurointegracija

Potkraj svibnja, u razmaku od tjedan dana, prisustvovao sam dvama zanimljivim međunarodnim skupovima što su iz različitih aspekata problematizirali (pre)gibanja u suvremenoj europskoj i svjetskoj arhitekturi. U bečkom je MAK–u 21. svibnja održan jednodnevni simpozij pod naslovom Dvanaest godina foldinga — Deleuze i IT–revolucija u arhitekturi, kojim je zaključena retrospektivna izložba američkog arhitekta Petera Eisenmana.

Folding

Simpozij je bio posvećen temi foldinga (pregibanje ili nabiranje) promoviranoj i prvi put opsežno elaboriranoj u zborniku eseja Folding u arhitekturi objavljenu 1993. u obliku posebnoga broja časopisa »AD — Architectural Design«, što ga je uredio tada mlađahni Greg Lynn, u kojem je ključan bio upravo Eisenmanov prilog.

Nakon uvodnog izlaganja kritičara i povjesničara arhitekture Kurta Forstera o evoluciji Eisenmanovih teorija od šezdesetih godina naovamo, održan je okrugli stol o fenomenu pregibanja uz sudjelovanje interdisciplinarne skupine arhitekata i znanstvenika. U raspravi koju je vodio povjesničar arhitekture Mario Carpo sudjelovali su još arhitekti i kritičari Greg Lynn, Stan Allen i Antonino Saggio te matematičar Marco Panza, a premda nije bio fizički nazočan, svoja je razmišljanja posredovanjem suvremenih medija iznio i Peter Eisenman. Kako je riječ o jednom od najvažnijih fenomena suvremene arhitekture, čija je pojava označila prekretnicu u arhitektonskoj misli na početku devedesetih godina prošloga stoljeća i rezultirala prvim formalnim odljevom digitalne revolucije u arhitekturi nabiranja, ova tema zaslužuje opsežniju obradu kojom ću se pozabaviti nekom drugom prigodom, a u nastavku više riječi o skupu održanu 27. i 28. svibnja na drugom kraju nekadašnje K und K tvorevine — Trstu.

Arhitektura u europskoj okolini

Za razliku od teoretski intonirana bečkog simpozija, na kojem su razmatrana složena prožimanja matematičke znanosti, filozofije i arhitekture u kontekstu suvremene digitalne ere, Treća je međunarodna konferencija u Trstu pod naslovom Putovanje Europom: arhitektonska iskustva, vizije i realiteti bila više okrenuta praktičnim aspektima djelovanja arhitekata u okviru novih političkih realiteta proizišlih iz procesa eurointegracija. Predstavnici profesionalnih arhitektonskih organizacija na europskoj i globalnoj razini okupili su se kako bi izmijenili različita iskustva u prakticiranju arhitekture u europskom okruženju, istražili mogućnosti rada i slobodne cirkulacije profesionalaca izvan granica vlastite zemlje te iznijeli vizije neposredne budućnosti koje naznačuju razmjenu, suradnju i povezivanje kao temeljne perspektive djelovanja europskih arhitekata.

Konferenciju je uspješno organizirala lokalna arhitektonska komora iz Trsta, predvođena predsjednikom Lucianom Lazzarijem, pod pokroviteljstvom Međunarodne unije arhitekata (UIA) i Arhitektonskog vijeća Europe (ACE), asocijacije arhitektonskih komora zemalja Europske unije u koju je prošle jeseni u svojstvu promatrača primljen i Razred arhitekata Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu (HKAIG). Skup je održan u dvorani Muzeja Revoltella, poznata po smjeloj rekonstrukciji/nadogradnji Carla Scarpe iz šezdesetih godina prošlog stoljeća, što je događaju dalo posebno obilježje.

Uz očekivano brojnu i glasnu reprezentaciju domaćina na konferenciji je sudjelovalo šaroliko društvo sastavljeno od lokalnih političara, visokih dužnosnika međunarodnih arhitektonskih asocijacija, predstavnika fakulteta i arhitektonskih komora članica ACE, uključujući izaslanstvo Hrvatske komore arhitekata, u kojem su osim mene bili Tatjana Grce i Vladimir Petrović, pa sve do ambicioznih studenata privučenih predavanjima istaknutih arhitekata lorda Richarda Rogersa, Carlosa Ferratera iz Barcelone i našeg Hrvoja Njirića. Prezentacijom vlastitih projekata trojica su arhitekata iznijela iskustva rada u raznim dijelovim Europe pružajući mogućnost usporedbe različitih kulturnih, tehničkih i zakonodavnih prilika u kojima se prakticira arhitektura u europskoj okolini.

Negativni primjeri globalizacije

Premda postoje jasne direktive Europskoga parlamenta u smislu otvorenosti tržišta, uzajamna priznavanja i usklađivanja propisa, još nisu uklonjene administrativne zapreke u slobodnom fluktuiranju arhitekata, a glavno je ograničenje odsutnost jedinstvena pravnog okvira za arhitekte u Europskoj Uniji. Osim toga razlike u stupnju razvijenosti pogoduju nepravednom debalansu u tokovima kapitala i stručnjaka te transferu znanja između bogatih i siromašnih, jasno na štetu drugih, čemu je osobito pogodovala globalizacija koja rezultira brisanjem lokalnih kulturnih identiteta. U tom je kontekstu izrazito negativan primjer globalizacije tragedija današnje Kine, gdje pod invazijom arhitektonskih aliena i importiranih stranih obrazaca nestaje tisućljetna kultura.

No, kako je isticano na konferenciji, arhitekti se ne bi trebali izgovarati na diktat tržišta, kulturnu kolonizaciju ili niske cijene, nego se izboriti za vlastite ciljeve političkim djelovanjem i izgradnjom profesionalnoga morala kao preduvjeta vjerodostojnosti struke. Pod političkim djelovanjem podrazumijeva se lobiranje u političkoj vlasti i aktivan pristup kojim se struka transformira iz uloge servisa u čimbenik odlučivanja, sudjelovanjem na najvišoj političkoj razini u glavnim nacionalnim i međunarodnim tijelima od presudna utjecaja na arhitekturu i životni okoliš.

Posljednjih godina napravljeni su ipak vrijedni pozitivni pomaci. Gradonačelnici velikih gradova angažiraju arhitekte za savjetnike, poput prvog građanina Venecije, koji je svojim savjetnikom imenovao predsjednika regionalne komore, ili lorda Rogersa, glavnoga savjetnika londonskog gradonačelnika za pitanja arhitekture i urbanizma. Neke zemlje donijele su nacionalnu politiku arhitekture, a ACE je usvojio bijelu knjigu pod naslovom Arhitektura i kvaliteta života, kojom se kvaliteta izgrađenog okoliša proglašava pravom svakog pojedinca i cijele zajednice.

A kako iz programskih načela prijeći u fazu aktivnog djelovanja, posvjedočio je predsjednik RIBA–e George Ferguson. Prije ovogodišnjih parlamentarnih izbora britanska je udruga arhitekata producirala Manifest za arhitekturu u obliku reklamne knjižice s opisom 21 akcije za bolji britanski okoliš, koji je uz glasnu potporu medija i cijele nacije odaslala na tisuće adresa kandidata na izborima. I hrvatski su arhitekti na svom prošlogodišnjem kongresu posvećenu gradnji na obali izglasali Deset prijedloga za nacionalnu politiku arhitekture, ali je izostala snažnija medijska promocija i distribucija u političkim krugovima.

Tršćanski skup zaključen je zajedničkom izjavom o pet glavnih elemenata — edukaciji, vrsnoći profesionalne prakse, održivom razvoju, očuvanju kulturnog identiteta i međunarodnoj solidarnosti, kao presudnim čimbenicima u ostvarenju temeljnog cilja arhitekata izraženog sa dva k — k(valiteta) i k(redibilitet). Vinko Penezić