Afirmacija struke

Afirmacija struke

Ivo Maroević, Baštinom u svijet: muzeološke teme, zaštita spomenika, arhitektura, Ekološki glasnik Donja Lomnica, Petrinja, 2004.

Ivo Maroević, profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti i informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, potpisuje zbirku znanstvenih studija pod naslovom Baštinom u svijet. Zbornik je konglomerat autorovih interesa u kojima prevladava muzeološka usmjerenost, nadopunjena spoznajama i primjerima iz povijesti umjetnosti kao autorova temeljna uvjerenja i polazišta. Upravo zahvaljujući Maroeviću u Zagrebu je utemeljena katedra za muzeologiju, relativno novu znanstvenu disciplinu, kojom se autor bavi u brojnim znanstvenim i stručnim radovima.

Svi tekstovi ukomponirani u knjigu Baštinom u svijet prezentirani su na međunarodnim simpozijima, a ukomponirana izlaganja razvrstana su u tri tematske skupine: muzeologija, zaštita spomenika i arhitektura. Opus prezentiran u ovoj knjizi osim hrvatskog izdanja doživio je prevođenja, uglavnom na engleski, ali i druge jezike, poput njemačkog, francuskog i manje atraktivnih jezika. Kako bi se iskoristila višejezičnost rasprava, knjiga je objavljena kao dvojezično izdanje, pri čemu je s jedne strane dan pregled radova na izvornom hrvatskom jeziku, a s druge na stranim jezicima na koje su radovi prevedeni, u svrhu prezentacije i podjele iskustava, čime je predstavljeno izdanje dobilo multikulturalnu dimenziju.

Muzeološke teme strukturirane su od šest podnaslovnih tema: Muzeologija — znanost, Muzealnost, Muzejski predmet, Muzeji, Muzeografske teme i Muzejsko školovanje u okviru kojih je prezentirano 28 radova. Iduća tematika Zaštite spomenika obuhvaća sedam studija, između kojih je ilustrativan primjer zaštićivanja crkvenog objekta sv. Marije Snježne u Belcu, u kojem je opisan postupak suzbijanja zidne vlage, odnosno metoda za čije je oblikovanje, između ostalih, zaslužan i sam autor zbornika. Slijede arhitektonske teme zastupljene sa šest radova, u kojima se autor uglavnom bavio problematikom stambene arhitekture u razdoblju od stotinjak godina, konkretnije od druge polovice 19. do druge polovice 20. stoljeća. Radovi su prezentirani na međunarodnim savjetovanjima stručnih organizacija ICOM/ICOFOM i ICOMOS održanim u Hrvatskoj, ali i na drugim lokacijama diljem svijeta u rasponu od tridesetak godina, između 1974. i 2003.

Maroević ima svoj stil pisanja, koji se lako prepoznaje u stručnosti i filozofskom gledištu na struku, zahvaljujući kojem se otkriva višedimenzionalni pristup području kulturne baštine. Kontekst trećega tisućljeća i naše sučeljavanje s budućim i prošlim, navodi autora da se pozabavi zanimljivim pitanjima razvoja i uloge muzeja u budućnosti, pri čemu se kao mogućnost javlja i egzistencija muzeologije bez muzeja, koja bi mogla proći u praksi s obzirom na istovremenost supostojanja virtualne i materijalne zbilje. U svojevrsnim muzeološkim reminiscencijama u središtu je autorove pozornosti i tijek muzejske komunikacije koja otkriva relativnost idejnog prema materijalnoj komponenti, što autor pokušava prevladati navođenjem smjernica za uspostavu ravnopravna odnosa između oba spomenuta entiteta.

Tekstovi u zborniku predstavljaju afirmaciju hrvatske kulturne baštine, koja je, kao što smo vidjeli, različito obrađena s obzirom na odnos baštine i prostora, a čime je omogućeno stranoj stručnoj javnosti da upozna sliku periferne sredine koja zahvaljujući djelovanju pojedinaca poput erudita Maroevića gubi periferne odlike, preoblikujući se u sastavni dio korpusa, europske, ali i svjetske kulture.Sonja Homa