Živost u Bogovićevoj

Živost u Bogovićevoj

U utorak, 17. svibnja 2005. otvoren je u Profilovu Megastoru 2. zagrebački sajam knjiga. Riječ je o polugodišnjoj smotri hrvatskoga nakladništva s naglaskom na pokušaju sveobuhvatnosti svih segmenata života knjige: prodajnoga, proizvodnog i promotivnog

Na Sajmu gostuje više od 220 domaćih i inozemnih nakladnika, održat će se stotinjak predstavljanja, a gostovat će više od dvije stotine pisaca, kritičara, novinara, govornika. Ove godine u Sajam se dijelom uklopio i Festival europske kratke priče, koji u ovogodišnjem izdanju dovodi neke od zvijezda europskoga književnog obzora (Etxebarria, Gospodinov, Crump), nastavljajući tako tradiciju najboljega književnog festivala u zemlji. Na Sajmu se, također, izdvojenim programom predstavlja i Autorska kuća, udruga pisaca koji plijene pozornost angažmanom i entuzijazmom. Njihov program Pazi, knjiga! namijenjen je djeci i mladima. Sajamski popust od 25 posto na sve hrvatske knjige pokazao se dobrim motivom za dolazak književne i ine publike, Sajam je u nekoliko dana od početka već premašio prošlogodišnji broj posjetitelja.

Tema je prošlogodišnjega sajma bila Novinari i pisci, ovogodišnjega je pak Biografije. Zapažajući snažan nakladnički zamah s knjigama biografskog ili autobiografskog tipa organizator sajma Profil International odlučio je naglasak ovaj put staviti upravo na takve knjige.

Prvoga dana Sajma govorilo se o dvjema knjigama, dvjema biografijama: Moje američko putovanje Colina Powella i Memoari državne tajnice Madaleine Albright.

Obje su ličnosti dio naše i svjetske suvremene povijesti, istaknuli su predstavljači Tvrtko Jakovina i Davor Butković. Knjiga Moje američko putovanje gotovo je klasična priča o ostvarenju američkoga sna. I premda smo u posljednjih nekoliko destljeća skloniji vjerovati da je takvo ostvarenje nešto čemu ne bismo trebali težiti, jasno, zbog svih njegovih devijacija, ova nas knjiga o tome na neki način potpuno razuvjerava. Colin Powell u njoj prelazi put od dječaka iz Južnog Bronxa, jednog od mnogih koji se i dan–danas klatare pored vatri upaljenih u velikim limenim bačvama, do jednog od najmoćnijih ljudi naše suvremenosti. Memoari državne tajnice Madaleine Albright knjiga je nešto drukčijega tona, možda osobnija, ali svakako emotivnija od prethodne. Gospođa Albright, koju poznajemo po hrabrim, ponekad i tvrdim stajalištima i nastupima, čak i u Zagrebu, prigodom posjeta i sastanaka s našim državnim vrhom, ovdje se razotkriva kao snažna, ali i krhka žena koja se ne libi milijunskom auditoriju priznavati svoje greške pa čak i slabosti. Kako je istaknuo Tvrtko Jakovina, profesor novije povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, njezina je uloga i u hrvatskoj povijesti velika, i premda ponekad politički nesklona nekim hrvatskim ambicijama, njezina se kompetentnost i čvrstoća ne mogu pobiti. Nakon političkih biografija, jedno posve drukčije iskustvo.

Dalibor Šimpraga bio je domaćin, a Vedrana Rudan gost.

Knjigu izabranih kolumni Ja, nevjernica, objavio je srbijanski izdavač Rende.

Riječ je o tekstovima koje je Vedrana Rudan objavljivala u »Nacionalu«, tijekom više godina. U neformalnoj atmosferi, gospođa Rudan najprije je od predstavljačkog stola otjerala predstavnika Profila, pravdajući se time da je taj govornik višak jer je duhovit pa će joj ukrasti show. Publika je to objeručke prihvatila, a potjerani govornik, kako se vidjelo, nije previše žalio što neće sudjelovati u vrijeđanju i omalovažavanju svega oko sebe.

Idući dan, u srijedu, 18. svibnja, programski dio Sajma otvoren je novom knjigom Julijane Matanović. U programu Knjiga ispod čekića, autorica je predstavila knjigu Laura nije samo anegdota, dok je u programu Zagrebački sajam knjiga — specijal, predstavljen novi roman Rade Jarka u izdanju zaprešićke Frakture. Jarak je u posljednjih pet godina možda i najplodniji pisac svoje generacije, a okušao se pišući i objavljujući poeziju, priče i romane. Roman Duša od krumpira smješten je u Dubrovnik netom po završetku Drugoga svjetskog rata, a kako reče sam autor: »Htio sam napisati roman kao krumpir, i smeđ i prašnjav, i kvrgav i nepravilan, ali i nužan, hranjiv, potreban.« U posljednjem programu sajma tog dana, reaktualizirane su dvije knjige: Irak: posuđeni čajnik Slavoja Žižeka i Hegemonija ili opstanak Noama Chomskog, obje iz Naklade Ljevak.

Knjige su predstavili Srećko Horvat i Kristijan Vujičić, istaknuvši kako je riječ o vrhunskim autorima koji danas predstavljaju malenu vrišteću skupinu što jasno ukazuje na svjetske probleme i mogućnost propasti. Kristijan Vujičić, urednik u Nakladi Ljevak, govorio je o popularnosti i njezinim razlozima u obojice autora, ističući da je tomu razlog ponajprije oštar, snažan kritički stav prema politici koju na globalnom planu provode Sjedinjene Države.

U četvrtak, 19. svibnja, predstavljeno je opet nekoliko knjiga, izdvojit ćemo samo tri:

PlayStation, dušo Milka Valenta, Smoje — biografija Ivice Ivaniševića i Haaški protokoli Ivana Supeka.

Novi Valentov roman, kako je naglasio urednik Velimir Visković, pokušaj je da se napiše čitak roman, neopterećen tradicionalnim Valentovim opsesivnim bavljenjem spolnošću i njezinim zamkama. PlayStation, dušo ponajprije je roman o praznini sredovječnosti, o praznini naših zanimanja, o praznini našega svijeta. Valent nam je ipak priuštio i nekoliko maestralno osmišljenih stranica na kojima Suzana, direktorica uspješne kompanije, podučava svog vozača koječemu, a sve u stanci za objed. Smoje je opet okupio mnoštvo publike, ali i govornika. Nepretenciozno napisana biografija o jednom od najvećih Splićana u Profilov dućan tako je dovela i suprugu Miljenka Smoje, Lepu Smoje, ali i Ivicu Vidovića, Đermana Senjanovića, Igora Mandića, Milanu Vuković Runjić, na kraju i sama autora, Ivicu Ivaniševića. Smoje jedan i najveći, ustvrdio je Senjanović. Igor Mandić rekao je da je Smoji u Splitu bilo sve dopušteno, ali da je točno tako i trebalo biti, budući da je on taj grad bezgranično volio.

Haaški protokoli knjiga su koja se dotiče i nekih biografskih trenutaka Supekova života, premda naš najveći živući intelektualac mudro odbacuje takvu pomisao. Zoran Ferić, jedan od predstavljača, naglasio je kako je roman demonstracija humanizma i potrebe da se gradi bolji svijet nego što je ovaj kojeg imamo. Duhovito je izrazio i očaranost Supekovom frizurom, dometnuvši kako bi rado o njoj napisao i esej. Četvrti dan sajma donosi nam predstavljanje knjige koja se u krugovima pisaca i kritičara čeka već nekoliko godina. Svjetlan Lacko Vidulić, germanist i prevoditelj, godinama je dijelove Muka Mikulinih, objavljivao po časopisima, sad je riječ o njegovu proznom prvencu.

Madonna, intimna biografija zvuči primamljivo. Knjiga prikazuje sve Madonnine mijene i, ponajprije, njezinu neograničenu ambiciju da postane ono što jest, modna, glazbena, medijska, riječju pop–ikona današnjice.

Zlatko Gall istaknuo je da u svijetu šoubiza baš nitko, izuzev Davida Bowia, nije imao snage i ideje toliko radikalno mijenjati stil i imidž. Madonna je to činila i nikad nije pogriješila.

Renato Baretić, nakon što je morao nabaviti novu vitrinu za sve nagrade kojim je ovjenčan njegov Osmi povjerenik, objavio je knjigu TV–kolumni i kritika koje objavljuje u »Slobodnoj Dalmaciji«, gdje je i zaposlen.

Urednik Kruno Lokotar osmislio je predstavljanje kao snimanje televizijske emisije, neke vrste kulturnoga talk showa.

Ima li života prije smrti? pita Senko Karuza u novom djelu, možda i najboljoj proznoj knjizi objavljenoj ove godine. U malo je reći neformalnoj atmosferi Senko je uz pomoć prijatelja Miroslava Mićanovića, Zorana Ferića i mnogobrojnih obožavatelja opet oduševio otvorenošću, humorom i razornom kombinacijom tuge i sreće, melankolije i često bezrazložne nade. U izdanju Celebera upravo je izašla biografija jednog od vodećih svjetskih DJ–a, Laurenta Garniera, koji je bio i gost Sajma u subotu, 21. svibnja, neposredno uoči zagrebačkoga koncerta. U prepunoj knjižari Laurent Garnier pričao je o svom životnom putu, glazbenom razvoju, ali i o toleranciji, o razumijevanju i o humanizmu na koji zaboravljamo. Iste večeri, u Klubu Booksa, prva knjiga Mime Simić, Avanture Glorije Scott.

Stripovski potpomognuta olovkom Ivane Armanini, Mima, kako piše na koricama knjige, podastire svoj okultni spisateljski interes. Zabavna večer nastavila se koncertom grupe Drvena Marija, čiji je Mima frontmen, a njezin brat Roman Simić istaknuti član i pjevač. Nižući destruktivne, crnohumorne stihove Drvena Marija podigla je publiku na noge, a tako i završila subotnji program Sajma.

Na Sajmu je u nedjelju, 22. svibnja, predstavljena i knjiga Joška Vlašića Blanka 2000. Knjiga govori o našoj najboljoj atletičarki, donoseći sve moguće tablice i spoznaje koje je Joško Vlašić osmislio trenirajući svoju kćer. Draž knjige leži i u jednom Blankinu vrlo emotivnu tekstu, u kojem govori o svojim motivima i iskustvima bavljenja vrhunskim sportom.

Sajam se nastavlja do 28. svibnja, a u drugom tjednu vidjet ćemo i čuti i Denisa Johnsona, koji će predstaviti hrvatsko izdanje svoga kultnog romana Isusov sin, zatim Georgija Gospodinova, najveću bugarsku književnu zvijezdu, najprodavanijeg i najprevođenijeg suvremenog autora iz te zemlje i mnoge druge. Svakako valja istaknuti i biografiju Ivice Račana autora Zdenka Duke, novi roman Viktora Ivančića Vita nuova te knjigu Ivana Lovrenovića Ex tenebris. Vjeruje se da će ozbiljno zanimanje izazvati i knjiga Stenogrami o podjeli Bosne i Hercegovine. Sajam će biti zatvoren predstavljanjem antologije hrvatske proze na engleskom jeziku, koju je za australsko tržište priredio Boris Škvorc.Silvija Stojić

Za i protiv Da Vincijeva koda

Nakon što je Senko Karuza predstavljajući na Sajmu knjiga svoju novu zbirku priča Ima li života prije smrti dobro nasmijao brojnu publiku, koja ga je ispratila gotovo s ovacijama, atmosfera se naglo usijala. Naime, mjesta predstavljača odmah su zauzeli kritičar Igor Mandić, pater Nikola Mate Roščić i Nenad Rizvanović te započeli Sučeljavanje: Za i protiv Da Vincijeva koda. Nakon što je Nenad Rizvanović, urednik hrvatskog izdanja Da Vincijeva koda, zadovoljno objavio da je prema najnovijim podacima roman u svijetu prodan u više od trideset milijuna primjeraka, osvrnuo se na hrvatske kritičare, poput Inoslava Beškera i Marka Grčića, koji su roman proglasili visokotiražnim smećem.

Patera Nikolu Matu Roščića nije zanimala estetska vrijednost romana. »Namjera Dana Browna bila je razoriti lik Isusa Krista, oživiti feminističko pismo i prikazati svetost ženstvenosti i tu prestaje lijepa umjetnost i znanost i počinje ideološka svrstanost. Njegova namjera nije bila da promiče vjeru nego da postavlja pitanja, što se svakodnevno zapaža u vjernika koji dolaze na ispovijed i pitaju što trebaju misliti o knjizi«, bio je odlučan pater Roščić. Zatim je ustvrdio da je Dan Brown plagijator i kompilator već objavljenih činjenica u knjigama poput Hiramova ključa i Sveta krv — Sveti gral pa su tako neki autori već podigli optužnice za plagijat.

Igor Mandić je, međutim, napomenuo da mora biti da u knjizi ipak ima nešto novo ili drugo kad je izazvala toliko zanimanje milijuna ljudi. »Vatikan nije mačji kašalj, iznimno je moćan, vlada svijetom više od CIA i FBI pa nešto mora biti u knjizi koja je toliko uznemirila tu moćnu crkvu«, rekao je Mandić i zaključio da je »putem interpretacije života Isusa Krista drukčije od one koju nudi crkva Dan Brown bacio iskru u stog sijena nevjerice, sumnje, ali i zdrava razuma.« Kad je riječ o vrijednosti romana, Mandić priznaje da su likovi pomalo plošni, ali ističe da je specijalna majstorija Dana Browna u činjenici da je golemo intelektualno tkanje sabio u iznimno kratak rok: »Cijela je knjiga užarena maštarija u samo dva dana u kojima se događa radnja.«

Pater Roščić u polemičkom mu je tonu odgovorio »kako nakon cijelog arsenala osporavanja mora reći da svećenici nisu nepismeni i da ne čitaju kako bi se dalo zaključiti prema Mandićevoj tvrdnji da su glavne crkvene maksime — 'umovanje odmaže vjeri' i 'zašto čitati kad možeš vjerovati'.« Knjiga je još jedan u nizu brojnih pamfleta protiv Crkve, istaknuo je Roščić i dodao da Crkva nije službeno reagirala, ali su stigli odgovori u obliku knjiga poput Dekodiranoga Da Vincijeva koda Amy

Welbourn.

Mandić se nije složio s tvrdnjom da Katolička crkva nije reagirala navodeći primjere Živka Kustića i đenovskoga kardinala, koji su vjernicima poručili: Ne čitati! Za autoricu Dekodiranoga Da Vinicijeva koda rekao je da ne zna što govori, da ne zna osnovne stvari, a usuđuje se opovrgavati Dana Browna. Zaključujući raspravu Mandić je otkrio iznenađenoj publici da je Sveti gral zapravo u Hrvatskoj i upozorio na roman Maje Gjerek Lovreković u kojem se tvrdi da je dospio u Hrvatsku iz potopljene lađe svetoga Petra u Jadranskom moru te da ga tajno društvo Hrvata i danas čuva.