ZA NAJMLAĐE

ZA NAJMLAĐE

Partituru filma Čvrsta ruka mira možemo smatrati edukativnom, ali i svojevrsnom provjerom znanja o ustaljenim glazbenim funkcijama koje ozbiljniji filmovi ili razvijaju ili pobijaju

Johnu Debneyju bilo je suđeno da sklada za filmove Walta Disneyja. njegov je otac, naime, radio za studio Disney kao producent i glazbenik pa je mali Debney oduvijek bio zatrpan Disneyjevim klasicima. No ipak je, u adolescentskim godinama, prošao rock-fazu, a poslije, kao mladi skladatelj, fazu rada na televiziji. Debney se polako, ali sigurno, probijao u svijet velikih filmskih projekata, tako da danas iza njega stoji glazba za najrazličitije filmske žanrove: za akcijske filmove (Spy Kids II, Inspektor Gadget, Superman II, The Tuxedo), horore (Znam što si radila prošlog ljeta), crtane (Carevo novo ruho), komedije (Svemoćni Bruce; Lažljivac), akcijske epove (Kralj Škorpion). Sve je kulminiralo Pasijom Mela Gibbsona. Ove godine John Debney je između ostaloga skladao za Čvrstu ruku mira redatelja Adama Shankmana, film koji je studio Disney zamislio u stilu Kindergarten Copaa u kojemu se umjesto bivše akcijske zvijezde Arnolda Schwarzeneggera, pojavljuje nova zvijezda, Vin Diesel.

U filmu je specijalac Shane Wolf koji čuva petero nemoguće djece (na kraju se pokazuje da su djeca samo djeca i da ipak nisu tako nemoguća), predstavljen militantnom glazbom: mali bubanj pokreće specijalce u zadaći spašavanja profesora Howarda Plummera, a pokreće i usnulu djecu koju luda dadilja, specijalac, budi nedjeljom u šest ujutro. Budući da je riječ o dječjem filmu, i to o Disneyjevu, glazbene su ilustracije bile očekivane i dobro došle.

No Debney je samo dotaknuo tehniku mickey-mousing effecta (doslovna glazbenog opisa), pa se u scenama — kao što je ona u kojoj Vin Diesel pokušava spriječiti očajnu kućnu pomoćnicu da pobjegne iz lude kuće, ili gdje vozi djecu u školu (a djeca ni pod koju cijenu ne smiju zakasniti) — više koristio akcijskim tipom glazbe s brojnim naglascima koji se poklapaju s filmskim akcentima. No Debney nije isključivo akcijski skladatelj i potpuno razumije poetiku dječjega filma: kada se smijemo, smijemo se, ali kada smo ozbiljni, prepuni smo problema. Treba utješiti tinejdžericu koja je upravo izgubila oca, a treba shvatiti i koliko okorjelu specijalcu ta grozna djeca znače: kada otpleše besmisleni ples Petra Pande, Vin Diesel posve se raznježi kada ga tuđi sin nazove tata. To su, jasno, lirske situacije koje se unaprijed osjećaju kao mjesta kojima treba lirska glazba. I Debney im takvu glazbu daje.

Zapravo se cijela ideja glazbe za dječji film temelji na unaprijed izučenim i naučenim funkcijama. Tu nema iznenađenja ni u načinu skladanja, ni u izboru mjesta gdje se glazba pojavljuje, ni u emocijama koje određeni tip glazbe treba pobuditi. Film je namijenjen najmlađima, pa je njima namijenjena i glazba. Oni tek trebaju naučiti čitati glazbene znakove, pa im se oni nude na najjednostavniji i najočitiji način. Pitanje je da li će djeca prepoznati Morriconeovu temu iz Dobar, loš, zao u sceni kada zločesti dječaci uništavaju djevojčicama štand s kolačima, a koja odrasle navodi na smijeh. Ali će je sigurno zapamtiti po posebnosti, premda im nespretno izvođenje pjesme I am sixteen iz mjuzikla Moje pjesme, moji snovi neće stvoriti pravu sliku o mjuziklu. No nešto će ostati u malim glavama, pa će se vjerojatno prisjetiti da su tu muziku već negdje čuli. Tako partituru filma Čvrsta ruka mira možemo s jedne strane smatrati edukativnom, a s druge strane svojevrsnom provjerom znanja o ustaljenim glazbenim funkcijama koje ozbiljniji filmovi ili razvijaju ili pobijaju.Irena Paulus