Vremena prošla, vremena buduća

Vremena prošla, vremena buduća

»Pro tempore«, časopis studenata povijesti, god. II, br. 2, gl. ur. Maja Crnjac, Zagreb, 2005.

Klub studenata povijesti Filozofskog fakulteta — ISHA Zagreb u posljednje se dvije godine afirmirao kao jedna od najaktivnijih studentskih udruga, čemu svjedoče dva organizirana međunarodna simpozija, kao i časopis »Pro tempore«. Zadovoljiti različite čitateljske profile i historiografske kriterije te potaknuti čitatelja na pisanje, čitanje i istraživanje povijesti osnovni je cilj časopisa, što potvrđuje i najnoviji, drugi broj. U njemu je zastupljeno pet rasprava, odnosno članaka, dva eseja i dva izvješća.

Ivan Basić u radu Historijski Ivan Ravenjanin, koji je zapravo dio rada nagrađena Rektorovom nagradom, nakon navođenja dostupnih podataka o Ivanu iz Ravenne, baratajući doista opsežnom literaturom, ulazi u razmatranje vjerodostojnosti tih izvora, kao i sama postojanja Ivana Ravenjanina. Drugi se članak, ako sudimo po crkvenoj tematici, na neki način nadovezuje na prethodni, a u njemu Dejan Zadro pod naslovom »Katarsko-dualistički pokret« na istočnoj obali Jadrana i heretička Bosna, na osnovi problema Crkve bosanske, pokušava odgovoriti na pitanje o postojanju dualističkog pokreta u Dalmaciji i njegovu premještanju u Bosnu. Nenad Bukvić u članku Reakcija hrvatske javnosti na zbivanja u Rusko-japanskom ratu 1904/1905 godine s pomoću novina »Obzor« nastoji ocrtati situaciju iz naslova, povlačeći i neke unutrašnjopolitičke implikacije, a nešto — uvjetno rečeno — manje usku temu razrađuje Marko Maurović u radu Hladni rat: (ne)definicija, početak, interpretacije, percepcije i identifikacije, povezanost unutarnje i vanjske politike, koji je najopsežniji, a bavi se, redom, temama iz naslova. Na kraju toga dijela«Pro tempore« nalazi se tekst Maje Crnjac Historiografija u postmoderni i figurativnost diskursa, koji predstavlja promišljanje same historiografije kao diskursa. Osnovni je autoričin predmet istraživanja historiografija u doba postmoderne, njezine karakteristike i znanstvena utemeljenost, što nastoji prikazati čitanjem nekoliko najpopularnijih tekstova postmodernih povjesničara. Drugi dio »Pro tempore« čine eseji Ivana Dujmića i Maje Miovec, prvi o Smrti u srednjem vijeku, a drugi o Tumačenju prirode u usmenoj kulturi ranog novog vijeka, dok se u trećem i posljednjem dijelu nalaze izvješća o Međunarodnom kulturno-povijesnom simpoziju Mo-gersdorf i predavanja Stefana Petrungara o seljačkim bunama.

Premda pravopisnom i lektorskom razinom možda i ne slijedi kvalitetu časopisa poput »Diskrepancije«, »Čemu« i »K.«, raznolikošću, ali i kvalitetom odabranih radova »Pro tempore« ima velik potencijal da se pretvori u prostor afirmacije mladih i nadolazećih povjesničara, kao i nekih nedovoljno tematiziranih tema. Ovaj broj govori tomu u prilog.