Svi trikovi zanata

Svi trikovi zanata

Punokrvna drama realističnoga pristupa i nimalo banalne tematike puna snažnih, zabavnih i pametnih verbalnih obračuna

Gdje je granica kapitalističke umišljenosti i zaslijepljenosti, a gdje pak počinje realna, a ne samo deklarativna vjera u ideale, pitanja su koja neočekivano otvara nova premijera Epilog teatra, ostvarena u koprodukciji s organizacijom Planet Art, Velika zvjerka Rogera Rueffa u režiji Slavice Knežević.

U najboljoj tradiciji američke drame

Pored Millerove Smrti trgovačkog putnika ili Mametove Glengarry Glen Ross, ovom asocijativnom nizu na Rueffovu Veliku zvjerku, izvorno naslovljenu Apartman dobrodošlice, (Hospitality Suite) nedostaje još, ponovno iz pera Davida Mameta, Američki bivol. Jer u središtu priče i nije samo strah od gubitka posla, nego i prijateljstvo između ljudi koji se istim poslom bave toliko godina da im je postao nezamisliv svaki drukčiji ritam. Umjesto vrijedna novčića, a zapravo bezvrijedna u međusobnim odnosima koji miješaju prijateljstvo i očins-ku brigu, u Velikoj zvjerki taj su okidač odnos prema poslu i zaslijepljenost

njime.

Ključno pitanje, postoje li važnije stvari od zaključenja velikog ugovora kojim će se mala tvrtka vezati uz veću i tako ponovno postati bitni igrač na tržištu, rješava se putem osobnih trzavica između trojice marketinških stručnjaka, među kojima je i jedan novak. Postavljen kao protuteža iskusnim vukovima, iako se i oni tijekom komada pokazuju, čak i međusobno prokazuju, kao ipak krhka i samo hladnom, poslovnom ljušturom zaogrnuta ljudska bića, upravo taj novak u poslu možda uspije baš zahvaljujući činjenici da nije dugo u poslu, da nema toliko utakmica u nogama i da ne zna sve trikove zanata. Ponekad pali i nešto drugo, zaključak je, međutim, samo prvoga dijela Velike zvjerke.

Jer, da je Rueff ostao samo na tome, lako bi ga se svrstalo u kategoriju afirmativne drame, pogotovo znajući da je malome u približavanju potencijalnom ponuđaču krucijalnog ugovora pomogao razgovor o Bogu i Isusu. Ipak, nije baš sve tako crno, ili pak afirmativno, ovisno s koje se strane problematici prilazi. U završnim prizorima drame i sam prosvijećeni biva prosvijećen, i to od onog istog starijega kolege koji je dotad bio tek labava spona između svjetonazornih principa i marketinške strategije. Na pušku iz prvog čina, mladićevo pitanje kako postati karakter, rezignirani, razvedeni salesman, u čini se trajnoj borbi s alkoholom, odgovara mu da se karakter postaje tek kad u životu zbog nečega čovjek zažali. Posve solidan i dojmljiv kraj komada puna snažnih, zabavnih i pametnih verbalnih obračuna.

Podjela predvođena glumicom

Roger Rueff s komadom Hospitality Suite zaradio je zapažen uspjeh, što najbolje pokazuje i ekranizacija naslova The Big Kahuna, iz čega proizlazi i hrvatski prijevod, u kojem su igrali Kevin Spacy i Danny De Vito. No, ne može se reći da je filmski predložak u svom redateljskom debutu glumica Slavica Knežević kopirala – riječ je ionako o posve zadanoj kazališnoj formi, koja poštuje jedinstvo mjesta pa time smanjuje produkcijske izdatke, ali i postavljačku imaginaciju. S trima kvalitetnim glumcima, od kojih svaki crpe maksimalno iz vlastite osobnosti, redateljica, dakle, nije mogla mnogo pogriješiti.

Tek na trenutke odveć intenzivan Marko Torjanac ipak je najživlji i najspektakularniji dio predstave kao ekstrovertirani i na verbalni sukob uvijek spreman Larry. njegov je utišani antipod Phil u smirenoj, ili pomirenoj, interpretaciji Slavka Jurage, dok je Luka Dragić, ponajprije zbog svoje vanjštine, upravo idealna podjela za mladog i neiskusnog, ali odmalena ispravno usmjerena Boba.

Sva trojica, u suradnji s redateljicom, uspjeli su stvoriti predstavu koja je mnogo više od gledljive scenske inačice filma, upravo punokrvna drama realističnog pristupa i nimalo banalne tematike, kakve nažalost ne nalaze često prostora na domaćim institucionalnim pozornicama, pa je time ova zapravo neovisna predstava još važnija u ukupnosti kazališne ponude.

Igor Ružić