Ready–to–dance

Ready–to–dance

Sve što se tako uguralo u šezdesetak minuta trajanja predstave kompilirani su odgovori na pitanja poput: što čini neku suvremenu plesnu izvedbu, njezina izvođača, što on to izvodi, što je to suvremeni ples uopće

Iako najavljeno za travanj i Teatar &TD, gostovanje suradničkoga projekta Korak dalje: Korak bliže ostvareno je 4. svibnja u prostoru Kina SC u Zagrebu. Riječ je o predstavi nastaloj zajedničkim radom osmero izvedbenih umjetnika iz Srbije i Crne Gore, Hrvatske, Slovenije, Bugarske, odnosno s prostora Balkana, a ojačanoj zanimljivim glazbenicima poznatim kao Neočekivana Sila Koja Se Iznenada Pojavljuje i Rešava Stvar. Bojana Mladenović i Dušan Murić pokretači su i autori projekta, a zajedno s ostalim izvođačima (Dragana Bolut, Willy Prager, Isidora Stanišić, Aleksandra Janeva, Sanja Vinković i Rosana Hribar) dijele iskustvo prolaska edukativnim programom danceWEB koji se odvija svakoga ljeta na bečkom Impulstanz festivalu. danceWEB koproducent je projekta s Malim pozorištem Duško Radović iz Beograda. Korak dalje višegodišnji je projekt sa svrhom razvoja beogradske suvremene plesne scene putem radionica, jam sessiona, videoradova i otvorenih classeva, a predstava je iz njega proizašla temeljeći se na temama: Europa, Balkan, potrošačko društvo i potrošačka umjetnost suvremenoga plesa.

Spomenute propozicije unaprijed zadane svakom izvođaču na individualnu razradu kreirale su velik niz scenskih slika kakve se bave poimanjem suvremenoga plesa, ponajviše onim na europskoj sceni, obilježenim već nekim stereotipima s kojima izvođači/autori manipuliraju. Sve što se tako uguralo u šezdesetak minuta trajanja predstave kompilirani su odgovori na pitanja poput: što čini neku suvremenu plesnu izvedbu, njezina izvođača, što on to izvodi, što je to suvremeni ples uopće, kako je percipiran i konzumiran, koje su stvari zajedničke, a koje razlikuju izvođače s prostora Jugoistočne Europe, i slično.

OVCA I ČETKICA

Skupina izvođača neprestano defilira scenom i uokolo nje, što s bendom koji je također na sceni daje pojačanu dinamičnost, atraktivnost i pridonosi lakoći praćenja, odnosno konzumiranja predstave. U nizu kratkih slika scena se proširuje — mjeri se scenski prostor zajedno s prostorom gledališta — plesači izlažu podatke o izvedbi i pojedine plesne tehnike kao na kakvoj prodajnoj izložbi, noseći natpise i opisujući akcije na različitim jezicima. Iz osobnih razmišljanja u vlastitome unikatnom koreografskom jeziku predstava ponekad sklizne u područje politiziranoga jezika, svakodnevnog i onog umjetničkog, pri čemu se miješaju scene s europskom zastavom, ovcom ili četkicom i plastičnim vrećicama. Osim toga, u šezdesetak minuta dobiva se u paketu balkanski plesni proizvod, ready–to–wear (dance): prezentirane različite tehnike i stilovi, različite plesačke sposobnosti i izvođačke osobnosti. I baš tako izgledaju izvođači, izgovaraju poznate stihove — I'm your private dancer, I'll do what you want me to do — prodaju se pred publikom svim plesnoizvođačkim sredstvima koje poznaju.

Popriličnom brzinom izmjenjuju se grupne kompozicije s manjim trijima, duetima i solima, svaki od njih potpuno je nova, zasebna cjelina, a one su često uspješno, a ponekad i nezgrapno, povezane u cjelinu, što je laka greška u situacijama s velikim brojem izvođača koji svaki na individualan način razrađuju iste ideje, bez usmjeravanja i pročišćavanja od strane koreografa.

Iako neuobičajen, prostor Kina SC pokazao se dobrim izborom za ovu izvedbu, jer je privukla dosta publike, velikim dijelom mlade, za što su najvjerojatnije zaslužni i nekako potiho popularni glazbenici iz susjedne države. Jelena Mihelčić