Nevolje sa ženama

London Prva sezona Kevina Spaceyja kao ravnatelja londonskog kazališta Old Vic prolazi uglavnom vrlo uspješno, ali je kritika zapazila da je nedostajalo dobrih ženskih uloga. Filadelfijska priča, ponešto mizogini klasik Philipa Barryja iz 1939, na kraju sezone trebao je to promijeniti. U toj drami glavna dramska junakinja Tracy pokušava spasiti oca od preljuba i bivšeg supruga od alkohola beskrajnom ljubavi i brigom za njih, čime poništava sebe. No, to su bile tridesete, danas stvari stoje malo drukčije. Najbolje u produkciji Jerryja Saksa jest činjenica da je sve artificijelno: ničem ne vjerujete, ali možete se smijati duhovitim dijalozima. Glumački i ukupno gledano predstava je relativno pristojna, Kevin Spacey u ulozi bivšega muža malo je nagazio, ali je odlična Julia McKenzie kao Tracyna majka. Sezoni Old Vica i dalje nedostaje dobrih ženskih uloga: Jennifer Ehle kao Tracy lijepo izgleda, ali manje atraktivno glumi, kaže kritika, a pritom to čini dosadnim glasom!

Jarzyna reinterpretira Macbetha

Varšava Grzegorz Jarzyna, jedan od najzanimljivijih mladih europskih redatelja u matičnom se teatru Rozmaitosci predstavio novom premijerom 2007: Macbeth, vlastitom adaptacijom Shakespeareova klasika. Umjesto na sceni komad je, u skladu s novim Jarzyininim scenskim traženjima, postavljen u alternativnom prostoru napuštene tvornice streljiva, a prostor je bitno odredio i interpretaciju. Lady Macbeth, koju igra Aleksandra Konieczna, funkcionira iz perspektive suvremene žene: ubija da ne bi bila ubijena, zabilježili su komentari, dok je Macbeth Cezaryja Kosinskog kao oluja, prirodna nepogoda koju je nemoguće zaustaviti. Atmosfera je predstave u napuštenoj tvornici kao iz noćne more iz koje je nemoguće probuditi se, kao boravak u paklu, a sudeći po prvim komentarima i kritikama Jarzyna je napravio još jednu predstavu o kojoj će se govoriti i koja će se gledati i izvan Poljske.

Progutati ili ne progutati

New York Još jedna ženska inačica Hamleta pojavila se na off Broadwayu, ovaj put sa zapaženim uspjehom. U mračnoj komediji Pad Kennetha Nowella praizvedenoj u Looking Glass Theatreu predložak Hamleta ponešto je iskrenut: mladu Jill izluđuje duh njezine majke, koja je umrla tajanstvenom smrću. Prirodnom, ili ju je ubio suprug, koji se vrlo brzo ponovno oženio njezinom bitno mlađom sestrom? Nowellova drama poetsko je i dramaturški dobro složeno tkivo, koje se poigrava rezovima i slaganjem scena, neka vrsta kubističke skulpture sastavljena od isječaka svijesti i događaja koji umnožavaju obiteljsku traumu. U odličnoj režiji Kate Marks Jill na početku drame nalazimo u trenutku kad pokušava samoubojstvo, dok pada nakon što je skočila s nebodera, a za vrijeme pada izmjenjuje se serija flešbekova i monologa. Jill je očito psihijatrijski slučaj, ali i senzibilna osoba, a cijela mračna komedija spretno balansira između tragedije i urnebesne komedije da bi na kraju publiku ostavila ozbiljno potresenu. Jasno, kao i svaki Hamlet i Jill (u odličnoj interpretaciji Vanesse Daniels) ima i svoj ključni monolog: »Progutati ili ne progutati«, kaže ona držeći tabletu!

Kloniranje na japanski...

Tokio Prošli tjedan u japanskoj prijestolnici obilježen je dvama važnim kazališnim događajima. Jedan je gostovanje njemačke Volksbühne s Castorfovom vizijom Williamsova klasika Tramvaj zvan čežnja naslovljena Endstation Amerika, dok je drugi obilježavanje obljetnice poznate japanske grupe Kazališni projekt Tokio osnovane 1993, koja je proslavila pedesetu premijeru. Za svečanost odabrana je drama Caryl Churchill Broj (A Number), a posebno je zanimljiv izbor redateljice, 31-godišnje Britanke Sache Wares, koja je širokoj javnosti postala poznata kao koredateljica londonske produkcije Guantanamo prošloga ljeta. Komad Churchillove praizveden 2002. bavi se ljudskim kloniranjem i temeljnim etičkim pitanjima koje ono otvara, a Waresova ga je, uz brojne pohvale, postavila u klaustrofobičnom prostoru kazališta Benisan Pit, uvlačeći i publiku u ozbiljnu raspravu o kloniranju, ali i drugim pitanjima suvremenoga života, poput nemogućnosti govorenja istine u svijetu naviknutu na laž. Uloge oca i sina odigrali su slavni japanski glumci Toru Tezuka i Katsuja Kobajaši uz mnogo kritičarskih aklamacija.Jasen Boko