Na tragu čarolije

Na tragu čarolije

Prema japanskoj narodnoj priči o ljubavi koja pobjeđuje sve zapreke Jasen Boko napisao je kazališnu igru bajkovita smisla o nužnosti čovjekova življenja u skladu sa samim sobom. Ali ne samo to, Boko je ostvario predložak koji je dinamičnošću radnje realizatorima predstave bio snažno nadahnuće za usmjerenje kazališnog čina prema bremenitim vizualnim ponudama djela. A uz to se treba radosno nasmiješiti još i ovom: autor se mjestimičnim, pomno oda-branim, suprotstavljanjima kratkih japanskih fraza našem jezičnom izričaju s vremena na vrijeme odmicao od završnice poneke epizode i time njezinu dramsku napetost prebacivao u komedijsko područje svojstveno svevremenskim i svejezičnim iskustvima ljudskoga življenja.

To je bio životvoran humus na kojem su redatelj Joško Juvančić i njegovi vrsni suradnici, kreatorica lutaka, kostima i scene Vesna Balabanić, skladatelj Mirko Krstičević, koreografkinja Maja Đurinović i majstor rasvjete Zdravko Radovniković, ostvarili predstavu koja je ljepotom i zabavnošću podsjetila na nedavno sretno doba GKL Split, kad su se mladima i starima otkrivale čudesne čarolijske mogućnosti lutkarske kazališne umjetnosti. Stoga zaista treba pohvaliti dobru animaciju Srđana Breškovića, Alin Antunović, Milene Blažanović, Andree Majica, Ivana Medića, Branimira Rakića, Ivice Beatovića i Sanje Vidan. Pritom valja kazati i to da bi spomenutim glumcima i glumicama s vremena na vrijeme dobro došle i odgovarajuće govorne vježbe sa svrhom da im pripomognu u otklanjanju mjestimičnih govornih grčeva, koji nastaju kao posljedica oblikovanja svojstava uloge bojenjem glasa, govorom iz grla, umjesto prenošenjem duševnog i tjelesnog volumena svoga kazališnog lika, njegova htijenja i situacije u kojoj jest, u sama sebe.

Vlatko Perković