Mjehurić od sapunice

Mjehurić od sapunice

Obuhvaćene staklenom opnom, u središtu se nalaze 33 prostorije, a svaka od njih projektirana je za neku glazbenu aktivnost. Tri auditorija, kao i ostale dvorane za probe, neprimjetno su međusobno odvojeni zbog zvučne izolacije, tako da se po sistemu kocke u kocki nijedan od razdjelnih zidova ne dodiruje

Kada sam prije dvije godine u »Vijencu« pisala o otvaranju umjetničkoga centra Baltic u Gatesheadu, u neposrednoj je blizini, na samu rubu obale rijeke Tyne, bilo poveće gradilište. Tada se nije moglo zamisliti da će arhitektura glazbenoga centra biti lagana i prozračna poput golema mjehurića od sapunice. Da je kojim slučajem Sage Gateshead loša arhitektura, ne bi je spasio ni bršljan, jer se ne bi uspio prihvatiti uz staklenu opnu. No, ovo je, nedvojbeno, još jedan od brojnih sjajnih projekata britanskog arhitekta Sir Normana Fostera i njegova tima. To je i njihova prva zgrada za glazbene i scenske izvedbe, pa su je projektirali u suradnji s timom vrhunskih stručnjaka za akustiku iz tvrtke Arup. Objekt, koji je koštao 70 milijuna funti, najnoviji je prinos umjetničkoj i društvenoj obnovi grada, za koju je predviđen proračun od 500 milijuna funti. Prva naznaka vjere u obnovu grada uz pomoć suvremene umjetnosti bila je skulptura Anđeo sjevera, suvremenoga britanskog kipara Anthonyja Gormleya, koja se izdiže nad mjestom gdje su nekada bili rudnici. Dvadeset metara visoku skulpturu od korten-čelika godišnje posjeti 33 milijuna posjetitelja. Sada se uz rijeku nižu brojne skulpture suvremenih umjetnika, a Baltic, nekadašnji mlin, afirmirao se kao jedan od najvažnijih prostora za izložbe suvremene umjetnosti. Još je jedan industrijski objekt pretvoren u izložbeni prostor: The Biscuit Factory, nekadašnja viktorijanska tvornica keksa, postala je najveći u Europi stalni prodajni prostor za djela suvremenih primije-njenih umjetnika, slikara i kipara. To su samo neki od sjajnih postignuća za nekad isključivo industrijski grad koji ima samo 160 tisuća stanovnika.

Objašnjavajući projekt Sir Norman Foster je rekao: »Oduvijek sam bio uvjeren da je umjetnost bitan čimbenik u životu grada. Umjetnost nas nadahnjuje i podučava, snažan je poticaj za revitalizaciju urbanih cjelina. Projektirajući Sage Gateshead, primarno smo imali na umu da je to projekt koji će ne samo pridonijeti urbanoj regeneraciji Gatesheada i postati simbol umjetničke četvrti uz rijeku, nego smo gradu htjeli dati društvenu dvoranu, salon u kojemu će građani uživati u širokom spektru glazbenih događanja.«

DVA NOGOMETNA IGRALIŠTA

Već u prvih nekoliko mjeseci od otvaranja očito je da je u tome uspio. Centar je živ tijekom cijelog dana i veći dio večeri. Otvoren je 16 sati dnevno. Pod jednim krovom okupljaju se slučajni prolaznici, posjetitelji koji uz jelo i piće uživaju u spektakularnom pogledu na rijeku, mostove i arhitekturu s druge strane rijeke, studenti, djeca, vrhunski klasični, jazz, rock i folklorni glazbenici, kao i glazbeni amateri.

To je prostor za razonodu i ozbiljan studij glazbe, a površina mu je kao dva nogometna igrališta.

Izvana, napete, zaobljene plohe kao da evociraju elegantne lukove sedam mostova koji spajaju dva grada: Gateshead i Newcastle. Valoviti obris krova podsjeća na mreškanje rijeke, a zgrada je u presjeku nalik na školjku. Iznutra, kontinuitet i prozračnost naglašavaju staklene membrane nježnih duginih boja koje se poput diskretne staklene ograde protežu po cijeloj dužini glavne fasade, prateći javne prostore foajea i restorana.

Obuhvaćene staklenom opnom, u središtu se nalaze 33 prostorije, a svaka od njih projektirana je za neku glazbenu aktivnost. Tri auditorija, kao i ostale dvorane za probe, neprimjetno su međusobno odvojeni zbog zvučne izolacije, tako da se po sistemu kocke u kocki nijedan od razdjelnih zidova ne dodiruje.

Tvrtka Arup Acoustics iskušala je i mijenjala prijedloge za optimalnu opremu interijera u posebno konstruiranu laboratoriju najprije u New Yorku, a zatim u Londonu. U laboratorijskim uvjetima uspoređivali su računalni model dvorana u centru Sage s vrhunskim koncertnim dvoranama u svijetu kako bi postigli maksimalnu kvalitetu zvuka na sceni i u gledalištu.

Unutrašnjost je obložena jasenovim drvom čija je površina obrađena nejednakim usjecima različite dubine od 12 do 200 mm, a djelomično je rabljena svijena šperploča. Dio je obloge od teškog sukna.

U razgovoru s Rajem Patelom, glavnim stručnjakom za akustiku tvrtke Arup, koji je ujedno i glazbenik, saznajem da je njihovo glavno načelo bilo radijalno planiranje, iznutra prema van. Polazište je uvijek bio dirigentski podij, a za svaki su prostor različito projektirali svaku pojedinost.

U istom se kompleksu uz koncertne dvorane nalaze: obrazovni centar, biblioteka, uredi i pomoćne prostorije.

STAKLENE STIJENE

Najveća koncertna dvorana, u kojoj dominira zlatnožuta boja, ima 1700 sjedala na tri razine. Sa šest pomičnih elemenata stropa koji variraju visinu u rasponu od 10 do 21 metra, postižu se optimalni akustički uvjeti za različite namjene bilo za konferencije, scenske izvedbe ili koncerte ovisno o tipu glazbe, instrumenata ili veličini orkestra.

Druga, manja dvorana pretežno dubokih crvenih tonova, jedinstvena deseterostranog oblika, intimniji je prostor sa 400 sjedišta.

Treća, tamnoplava dvorana, namijenjena je ponajprije probama orkestra, jer su akustički uvjeti gotovo jednaki onima u glavnoj koncertnoj dvorani, ali se može upotrebljavati i za koncerte komorne glazbe i solističke nastupe.

Obrazovni centar sastoji se od 26 prostorija inventivna dizajna koje su međusobno savršeno izolirane. Opremljen je najnovijim tehnološkim pomagalima za snimanje, eksperimentiranje i emitiranje. Sustav je fleksibilan te omogućava studentima da prate izvedbe i pokuse u svim dijelovima zgrade. Internetom su izravno povezani sa sličnim glazbenim ustanovama u svijetu.

Za razliku od uobičajenih dvorana za pokuse koje se uglavnom nalaze u podrumu koncertne dvorane, gdje glazbenici provode veći dio dana pod umjetnim svjetlom, arhitekt je iskoristio pad zemljišta, tako da su sve dvorane okrenute prema rijeci, a sva ulazna vrata prema hodniku od dvostrukih su staklenih stijena, što omogućava odličnu izolaciju, ali i dnevnu rasvjetu uz pogled na rijeku. Grijanje i ventilacija podređeni su namjeni svakoga prostora, bezvučni su, uz maksimalnu štednju energije, jer velika je pozornost posvećena zaštiti okoliša.

Kao i drugi Fosterovi projekti, i ovaj njegov prvi glazbeni centar optimističko je zdanje koje nam daje nadu u budućnost tehnologije i njezinu ulogu u očuvanju planeta. Foster ističe kako je svaki njegov projekt rezultat timskoga rada vrhunskih stručnjaka, koji omogućuju da se njegova kreativna zamisao realizira na osnovi podrobna istraživanja ne samo najsuvremenijih nego i optimalnih rješenja za svako područje.

I tako je Gateshead dobio ne samo glazbeni centar koji će bitno utjecati na glazbeni odgoj šire regije i u kojemu će se godišnje održati četiristo koncertnih i scenskih izvedbi nego i primjer suvremene arhitekture koja je nastala u najboljoj tradiciji britanske industrijske revolucije.Iz Londona Flora Turner-Vučetić