LJEPOTA BALADA

LJEPOTA BALADA

Prošle je godine glasovita američka diskografska tvrtka Verve započela izdavanjem serije kompilacijskih izdanja pod zajedničkim nazivom For Lovers. Riječ je zapravo o dobrodošlu, nešto komercijalnijem i ne baš posve originalnom producentskom uratku, koji treba iz postojećeg i dijelom već objavljena materijala napraviti nešto novo. Srž je tih producentskih napora pronalaženje, tonsko pročišćavanje i niveliranje profiliranih arhivskih snimaka raznih razdoblja nastanka sad već isteklih ugovora te njihovo stavljanje u nov programski kontekst, namijenjen određenu profilu slušateljstva. Ovisno o ukusima i afinitetima pojedinih kompilatora birane su izvedbe baladnoga, sentimentalnog značaja, koji opravdava naziv serije For Lovers, ali s jednim temeljnim i neprijepornim zajedničkim nazivnikom kakvoće.

Serija uključuje dosad već šest izdanih albuma velikih imena jazza: Louis Armstrong, Billie Holiday, Chet Baker, Sarah Vaughan, Astrud Gilberto i Johnny Hartman, a u pripremi je još nekoliko pod imenima najistaknutijih džezista.

Iz tog je izbora na početku najbolje posegnuti za osvrtom na disk vokalista Johnnyja Hartmana, i to ponajprije zbog činjenice što je taj iznimno kvalitetan bariton od svih navedenih najslabije znan te nije naodmet da ga upozna i širi krug ljubitelja jazz-balade. Stoga ovdje prije svega nekoliko šturih podataka o Hartmanu, rođenu 1923. u Chicagu i umrlu 1983. u New Yorku. njegova nestandardna i široko ne baš poznata karijera nastavila se nakon učenja glazbe, pjevanja i glasovira u rodnom gradu, u bazi američke vojske u Fort Leeju u Virginiji, gdje je odbijao pjevati uz sastave u kojima su nastupali bijeli glazbenici. Sve je tada ukazivalo da će Hartman poći stopama Franka Sinatre ili Sammyja Davisa juniora, no dogodio se jazz-derivat legendarnoga Billyja Eckstinea, što će se potvrditi poslije njegovim suradnjama, najprije s Earlom Hinesom, a potom i s nekim korifejima stila be-bop, Dizzyjem Gillespiejem i Errollom Garnerom.

Vrhunac su Hartmanove karijere suradnje sa saksofonistom Johnom Coltraneom, glazbenikom sličnih muzičkih i političkih pogleda, s kojim će snimiti nekoliko nezaboravnih interpretacija. Dvije klasične balade, You Are Too Beautiful Richarda Rodgersa i My One And Only Love Wooda i Melina, ostvarene s legendarnim Coltraneovim kvartetom, valja u programu diska staviti na pripadajuća im vodeća mjesta. Tu su zatim tri vrijedne baladne izvedbe melodija My Ship, These Foolish Things i I Just Dropped By To Say Hello, ostvarene s kvartetom izvrsna pijanista Hanka Jonesa, a toj se kombinaciji u izvođenju pjesme Don’t You Know I Care pridružuje i glasoviti tenor-saksofonist Illinois Jacquet. U sklopu je snimaka s manjim sastavima i Hartmanova interpretacija Howardove skladbe Let Me Love You, ostvarena sa septetom glazbenika jazza američke Zapadne obale. Uz niz snimaka s manjim grupama, selektor diska Ken Druker odlučio se program upotpuniti trima snimkama iz 1966, ostvarenim s većim korpusima dirigenata i aranžera Geralda Wilsona i Olivera Nelsona. U tom ne baš dugu dijelu Hartmanove karijere zabilježene su vrlo dobre i kvalitetne snimke skladbi Unforgetable, The Very Thought Of You i For The Want Of A Kiss.

John Maurice Johnny Hartman, iako stasao u eri be-bopa, nije bio vokalist scat-tipa, kompliciranih i harmonijski rastavljenih linija, nego izvođač izvrsne intonacije i smisla za melodiju, te ga CD Hartman For Lovers predstavlja kao intimna i prihvatljiva baritona, bez obzira s kakvim je ansamblom snimao. Pomalo kontroverzan, određenih rasističkih pogleda, nije postigao popularnost suvremenika Joea Williamsa. Programska ideja diska ima zadanu funkciju i na neki način ograničava Hartmanov opus, ali ga ipak predstavlja u njegovu najjačem segmentu interpretacije. Mladen Mazur