LICE I OSOBA

LICE I OSOBA

Od fonetike do etike. Zbornik o sedamdesetogodišnjici prof. dr. Josipa Silića, ur. Ivo Pranjković, Disput, Zagreb, 2005.

Katedra za hrvatski standardni jezik i Odsjek za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu organizirali su prof. dr. Josipu Siliću skup o 70-godišnjici rođenja. Skup je održan kao jednodnevni kolokvij 27. ožujka 2004, a godinu dana nakon njega držimo u ruci opsežan zbornik radova pod naslovom Od fonetike do etike. Premda o okruglim obljetnicama nerijetko prevladavaju kurtoazni tonovi, ovaj zbornik ne odiše njima; poštovanje i ljubav prema slavljeniku osjeća se, doduše, u svim tekstovima, no autori odmah prelaze na elaboriranje svoje teme, što je, dakako, i slavljeniku neusporedivo draže od pukih pohvala. I u svojim nemirnim umirovljeničkim danima zaigrano zainteresiran za svaki lingvistički rad, profesor Silić — i ne samo on — dobio je zbornik kakav zaslužuje: vrijedan i sadržajno bogat, koji će se u daljnjim proučavanjima jezika često navoditi kao svaka druga mjerodavna stručna literatura. Svatko tko se bavi jezikoslovljem naći će u njemu nešto za sebe.

PET CJELINA

Tekstovi u zborniku razvrstani su u pet cjelina. Prva (Skica za portret profesora Silića) sadrži, uz profesorovu biografiju i bibliografiju, tekstove koji osvjetljuju djelovanje i samu osobu prof. Silića. Druga se zove Fonetika, fonologija i ortografija, treća Gramatika, povijest jezika i grafolingvistika, četvrta Leksikologija, terminologija, frazeologija i leksikografija, a peta Stilistika, tekstologija, standardologija i — etika. U svakom tematskom bloku nalazimo zanimljive priloge i starijih i mlađih kolega prof. Silića, što nedvojbeno potvrđuje njihovu spremnost da slavljenika obdare i nekim svojim recentnim istraživanjima. Najradije bih popisala naslove svih priloga i njihove autore, da se vidi širok raspon tema ovoga zbornika, no to zbog ograničena prostora ipak neće biti moguće. Stoga će uži izbor naslova biti odraz mojega osobnog interesa i privučenosti pojedinim referatom (a možda potakne i koga drugoga da posegne za ovim vrijednim zbornikom).

U 1. bloku vrlo je dobrodošao prilog Ive Pranjkovića o Sustavima i standardima profesora Silića te zajednički rad Marine Katnić-Bakaršić i Vesne Požgaj Hadži o Izazovima akademskoga diskurza: Znanstveni stil Josipa Silića. Iz 2. bloka izdvajam hrvatske goruće pravopisne teme: Zrinka Jelaska: Dvoglasnik ili dva glasa (ie / je / ije) i Lana Hudeček — Luka Vukojević: Sastavljeno i rastavljeno pisanje priloga kao pravopisni i lingvistički problem. Treći blok teško mi je (zbog zanimljivosti) i sažeti, no pokušat ću ga barem operativno grupirati. Diana Stolac bavila se Komunikacijskim funkcijama vokativa, a istim se padežom pozabavila i Vlasta Rišner. Marija Znika razvija svoju temu o kategoriji određenosti, Mirko Peti piše o Licu i osobi, a tema koja me posebno privukla (jer sam na redu riječi i magistrirala) jest rad Anite Peti-Stantić (Ne)obvezatnost reda riječi. Kolege koje na fakultetu prisno zovemo »stari Slaveni« počastili su slavljenika i širu javnost prilozima: Stjepan Damjanović: Kojim je jezikom pisana Bašćanska ploča?, a Mateo Žagar: Grafolingvistika i stari tekstovi: osebujnosti pisanog jezika. U četvrtom bloku odmah sam pročitala tekst Branke Tafre Desinonimizacija, Matije Turk Kalkovi i Milice Mihaljević Hrvatsko računalno nazivlje i funkcionalni stilovi hrvatskog jezika. Frazeologiju novoštokavskih ikavskih govora južne Hrvatske obradila je Mira Menac-Mihalić, a Hrvatski stupac u Vrančićevu i Lodereckerovu rječniku Marko Samardžija. Iz petoga, završnog, bloka izdvojit ću upravo završni tekst Josipa Bratulića Gramatika i etika. Tekst je intoniran izrazito prijateljski i osobno, ali je zapravo basso continuo cijeloga zbornika. Naime, bavljenje gramatikom — a kod nas još više pravopisom — nije neutralna znanstvena disciplina. Ono je snažno povezano s etikom. Valja podsjetiti na to da stara hrvatska riječ jezik znači narod. To najbolje ocrtava svu akrobatiku bavljenja hrvatskim jezikom i svim njegovim normama »na ovim prostorima«, pri čemu je doza gorčine za svakoga takva poslenika neizbježna.

Mene među autorima u ovom zborniku nema. No i ja sam smislila darak dragom kolegi. Onako kako mogu i znam. Otišla sam te subote na treći kat i polaznicima poslijediplomskoga studija prevođenja održala nastavu prema rasporedu. Umjesto Josipa. Da on može mirno prisustvovati svečanosti znanosti koju su mu priredili zahvalni prijatelji i suradnici, a gotovo svi i njegovi bivši učenici. Nives Opačić