Kruh i vino

Kruh i vino

Autori Orsat Franković i Ivana Vučić, dizajneri, dimenzije 35,50 x 29,82 mm, naklada 300 000, datum izdanja 9. svibnja 2005.

Ovogodišnja je tema zajedničkog izdanja Europske poštanske unije Gastronomija. Hrvatska pošta izdala je, kao što je uobičajeno, dvije poštanske marke, čiji su motivi kruh i vino.

Kada bismo sačinili najoskudniji popis vrsta vina i kruha, svaki bi razgovor na ovako malom prostoru ostao tek pukom natuknicom. A kada bismo, s druge strane, naglasili njihova dublja skrivena značenja, u raznim dijelovima svijeta, u raznim civilizacijama, reli-gijama ili jednostavno u ljudskoj povijesti, zadaća bi postala nemogućom. Tu bi, uz golemu erudiciju, trebala i enciklopedija!

Kruh i vino dvije su najvažnije stvari u čovjekovu životu. Kultura uzgoja žitarica i pravljenja vina uzdignuta je, od potrebe svakodnevnog života, do kulta i misterija. Stoga kruh i vino možemo zvati namirnicama, ali i simbolima punima mističkih i simboličkih značenja. njihovo zajedništvo čini temelj euharistije, odnosno sakrament žrtve tijela i krvi Kristove. Stoga su kruh i vino podijeljeni (posebice u srednjovjekovlju) na sakralno i profano. Kruh i vino temeljna su hrana i siromaha i bogataša, koja izjednačava bogatstvo i uboštvo, i, štoviše, siromahu daje stanovitu prednost. Dok se siromah hrani tamnijim, jednostavnijim i siromašnijim, ali po svemu sudeći zdravijim kruhom, bogataš se hrani vrlo bijelim i — pretpostavljamo — nezdravijim kruhom. Uživanje u jelu — a posebice vinu, poznaje umjerenost, ali i pretjerivanja; pravih bakanalija i svečanosti u kojima umjerenost i razbor nisu na velikoj cijeni. »Samo ne voda!« — piše na natpisu jednoga dionizijskoga svetišta. Tomu u prilog ide i Kristovo Čudo u Kani Galilejskoj, ali i »trijezna opojnost vina« o kojoj govori sveti Augustin. Za starozavjetne mudrace vino je lažljivac, Židovi ga nude neprijatelju, jedni ga opjevavaju (Grci), drugi smatraju smrtonosnom kušnjom, a treći »zrcalom duše« (Alkej).

Oni koji ga od davnine smatraju prijateljem istine rano sade sjeme kasnije latinske poslovice In vino veritas — ili u jednostavnijem prostodušnijem prijevodu govoreći — što pijan govori, to trijezan misli. Prema toj poslovici, piti vino znači utirati put iskrenosti i istinoljublju. Ta iskrenost najveća je posljedica dobra vina. Uz dobro vino ide istinoljublje, dok se nakon lošega može samo lagati i buncati. To će najbolje reći Bela Hamvas, koji razlikuje hibridno grožđe od kojega je moguće spraviti samo smrdljivo vino koje je spravio sam đavao. To je po Hamvasu piće »...puritanaca, pijetista, usidijelica, neženja, grabljivaca, škrtaca, zavidnika i podlaca«. Razlikujući vjerničko i ateističko grožđe, Hamvas napominje kako je »...đavao pozavidio vinskom umijeću Stvoritelja i odlučio da i sam napravi vino«.

Postoji cijela enofilska hemeroteka i biblioteka, simbolika i metafora o kruhu, a posebice o vinu. Tako je knjiga Filozofija vina (Ceres, Zagreb 1993) možda najbolja knjiga o vinu (i o kruhu), sažeti katekizam kulture pijenja (ka-ko piti, kada i s kime piti, poslije ili prije kojega jela...), ne kao uputa ni katalog prepo-ruka i znanja, nego znak tjelesnoga i duhovnoga zdravlja.

Piće ili živežna namirnica? Za Hamvasa je i riba s kojom se vino najdraže druži »vinu dopunsko jelo«. Dilema je lažna. Pametnomu je vino hrana i put u sebe sama; neumjerenom put izvan sebe sama. Pametan pije da bi pronašao sebe, neumjeren da bi izgubio sebe.

Autor je teksta O kruhu i vinu objavljena u letku koji prati izdanje poštanskih maraka (i prenesena u ponešto skraćenu obliku u ovom tekstu) Ive Šimat Banov. Izdan je arak od dvadeset maraka u sutisku i omotnica prvoga dana (FDC).Sandra Cekol