Glas kao začin

Glas kao začin

Karijera brazilske pjevačice i pijanistice Tanie Marije, započeta u sastavu njezina oca, amaterskog glazbenika, kada je imala samo trinaest godina, protegnula se već na tri desetljeća. Da je od djevojčice što je svirajući klavir na vikend–jam sessionima postala umjetnica cijenjena širom svijeta, Tania Maria ima ponajviše zahvaliti prirodnom talentu. I njezin najnoviji zagrebački nastup pokazao je da je, iako s jakim osjećajem za jazz, riječ o iznimno nadarenoj glazbenici koja se ponajprije kreće u okvirima glazbe pod utjecajem blu-esa, funka i popa, što, ujedno, objašnjava i njezin svjetski uspjeh kod raznolike publike. Jedinstven i nevjerojatno živ talent nikako se nije mogao svesti na samo jednu glazbenu ka-tegoriju.

U vrlo odmjerenoj kombinaciji vlastitih skladbi i dobro znanih klasika brazilske glazbe našlo se mjesta za Jobimovu Triste, maštovit aranžman One Note Sambe, složeni ritam Florzinhe (Petite Fleur) i meke note Conceicaoa. Publiku su osobito zabavile njezine vlastite Bom Bom Bom Tchi Tchi Tchi i O Bom E, dok je Sangria, poput sama pića, bila skladna mješavina različitih okusa — jazzy–ugođaja, funk ritma i pop melodioznosti.

Dosta je skladbi izvedeno pretapanjem i fragmentarno, a prijelazi iz živa tempa u strastvene balade bili su toliko dojmljivi da se cjelokupan doživljaj još više intenzivirao. Vlastiti pečat koji je Maria dodavala bogatoj tapiseriji brazilske pjesmarice stvarao je uzbudljiv produhovljen zvuk — mješavinu afričkih ritmova i latino-melodija. Iako se ponajbolje snalazila u romantičnom ritmu bossa nove i snažnim baladama, umjetnica je znalački prilazila i svim ostalim stilovima. Bez obzira o čemu se radilo — vatrenoj sambi, njujorškom funky grooveu ili nečem trećem, Marijin je osobni stil uvijek ostajao prepoznatljiv.

U cjelokupnom spletu, vokal Tanie Marije pokazao se njezinim najjačim oružjem. Bogat prirodni ton, dubinom i osjećajem, s lakoćom je spajao interpretacijsku nadahnutost i tehničko savršenstvo tijekom čitava nastupa. Zrelost njezina izraza, desetljećima brušena uz vrsne glazbenike, potpuno je osvojila publiku, stvarajući strastvenu fantaziju kojoj je bilo teško odoljeti.

No, Tania Ma-ria pokazala je da ni njezino klavirsko umijeće, uzbudlji-vošću i maštovito-šću, nimalo ne zaostaje za vokalnim. njezin se stil temelji na brzini, preciznosti, perkusivnosti i čestoj improvizaciji, što sve rezultira iznimno zanimljivim skladom ritma i melodije koju glazbenica izvlači iz instrumenta.

Jedina primjedba koju slušatelj ovdje može dati jest da Maria često voli pojedine jednostavnije ritmičke ideje pretjerano rastezati te kompozicije iscrpljivati preko optimalne granice. No, uz pratnju čvrsta, ali nenametljiva latino–trija, činilo se da ona pritom intenzivno uživa, pa se u iskrenost ne može posumnjati. Na kraju, opći je dojam da je osjećajni glas umjetnice, bez obzira na virtuoznost sviranja, ključni začin koji od vješte mješavine stvara nešto što se slobodno može nazvati — čarolijom.

Velimir Cindrić