Dva svijeta

DVD OPERA: FRANCIS POULENC, DIJALOZI KARMELIĆANKI (DIALOGUES DES CARMÉLITES), DIR. JAN LATHAM-KOENIG, RED. MARTHE KELLER, ARTHAUS MUSIK

Dva svijeta

Pedesetih godina prošloga stoljeća praizvedeno je nekoliko opera koje su se trajno održale u repertoaru, među njima i Dijalozi Karmelićanki francuskoga skladatelja Francisa Poulenca. Operu je naručila milanska Scala. Premijera je bila u siječnju 1957. pod ravnanjem Nina Sanzogna s Virginiom Zeani u glavnoj ulozi Blanche. Priču o Karmelićankama iz Compie` gnea koje su pale žrtvom francuskih revolucionarnih događaja godine 1792. prva je ispričala jedina preživjela — sestra Marie (u izvedbi zabilježenoj na DVD-u vrlo je sugestivno tumači njemačka mezzosopranistica Hedwig Fassbender). O mučeništvu karmelitskih časnih sestara nastao je 1931. roman Posljednja na stratištu u koji je autorica Gertrude von Le Fort uvela lik Blanche de La Force. Godine 1952. praizvedena je drama Georgesa Bernanosa Dijalozi Karmelićanki, i prema tom književnom predlošku nastala je Poulencova opera. Poslije nje na istu je temu 1959. snimljen film Mučeništvo jedne opatice s Jeanne Moreau.

Priča o sudbini vjere u totalitarnim režimima prožeta snažnim katoličkim duhom podudarala se s tadašnjim Poulencovim osobnim preokupacijama. Iako odgajan u dubokoj religioznosti, nakon Prvoga svjetskoga rata postao je ravnodušan prema vjeri. Vratio joj se tek sredinom tridesetih godina, a njegov je katolicizam postajao sve snažniji nakon Drugoga svjetskoga rata. To nije bio pomodni odraz povratka temeljnim duhovnim vrijednostima zapadnoga svijeta nego duboka i istinskog skladateljeva proživljavanja, što svjedoče prekrasni usrdni prizori molitava u operi. Vrstan melodičar s posebnim darom skladanja za glas Poulenc je upravo u zbornim prizorima dao najljepše stranice.

VELIKI USPJEH

Proslavljajući stogodišnjicu Poulencova rođenja Opéra du Rhin u Strasbourgu uvrstila je 1999. u repertoar tu jedinu njegovu cjelovečernju operu. Redateljica je bila francuska filmska i kazališna umjetnica Marthe Keller, a dirigent izvrstan poznavatelj i profinjen interpret francuske glazbe Englez Jan Latham-Koenig. Izvedba je postigla velik uspjeh. U svim je elementima scenskog uprizorenja i glazbene realizacije duboko ušla u srž djela i izrazila njegovu du-hovnu poruku. Sve je u ovoj izvedbi savršeno jednostavno, stilski čisto, ravnih linija i iznimno sugestivno. Prelijepa scena (scenograf Jean-Pierre Ca-peyron), na kojoj su tek nužni rekviziti, npr. postelja na kojoj leži umiruća Nadstojnica, njezin odar ili nužni predmeti u trećoj slici prvoga čina u prizoru Blanche i novakinje Constance (svježega soprana Patricije Petibon, članice ansambla Les Arts Florissants), vizualni vrhunac doseže u projekciji velikog osvjetljenog križa i u sjajnom završnom prizoru odlaska u smrt u bijelo odjevenih redovnica s crnim križem na grudima (kostimografkinja Dominique Borini).

Kako je opera zapravo razgovor sestara u klauzuri, revolucionarni se događaji odvijaju u pozadini i tek se nužno pojavljuju muški likovi, manjeg značenja ali temeljito određeni. Maštovito je postignut osjećaj zatvorenosti u koju vanjski svijet ulazi kroz uzak i visok otvor. Razlika između tih svjetova jasno je ocrtana. Gluma je gotovo filmska pa u prevladavajućim krupnim planovima očaravaju izražajna lica opatica. Likovi opatica pomno su odabrani, osobito protagonistice koju izvanredno tumači tjelesno krhka i nježna, a u vokalnom i scenskom izrazu neobično snažna i dojmljiva francuska sopranistica Anne-Sophie Schmidt. Potpuno dočarava opsjednutost strahom koja razrješenje dobiva na kraju opere, kad se Blanche pridružuje na smrt osuđenim sestrama. Bernanos je proživljavao posljednje dane života i posvetio je dosta prostora iznimno potresnom, groznom i snažnom prizoru smrti Madame de Croissy u 59. godini, kako kaže, pravim godinama za umiranje. Poulenc je glazbom podcrtao užas prizora, a francuska mezzosopranistica Nadine Denize ostvarila je antologijsku krea-ciju samrtne borbe Nadstojnice samo-stana. Sopranistica Valérie Millot uvjerljivo je donijela lik nove Nadstojnice Madame Lidoine. Kratki intermezzi ilustrirani su crno-bijelim fotografijama. Ovaj DVD s aplauzom tek na kraju predstave, što ne remeti kontinuitet i pridonosi dramskoj napetosti, trijumf je snažne jednostavnosti i potpun glazbenoscenski događaj izvanrednog umjetničkog čina.Marija Barbieri