BLISTANJE BOJA

BLISTANJE BOJA

Premda nam je Milka Krstulović kao umjetnica zasigurno još mnogo toga trebala i imala reći, njezino djelo, i ovakvo kakvo jest, doima se kao posve cjelovit, zaokružen slikarski svijet

U prostorijama Hrvatske matice iseljenika u Splitu priređena je izložba nedavno preminule splitske slikarice Milke Krstulović. Bila je to prigoda da se prisjetimo stvaralaštva naše iznimne umjetnice. Budući da je riječ o slikarici čije je djelo našoj široj kulturnoj javnosti, do danas, ostalo relativno slabo poznato, tim se više nameće potreba o njoj nešto progovoriti.

Milka Krstulović rođena je 1951. u Splitu. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Miljenka Stančića, diplomirala je 1976. Skupno je izlagala u Splitu, Zadru i Zagrebu, a samostalno u Splitu, Šibeniku, Omišu, Solinu, Erlangenu i Aachenu. Sav svoj životni vijek provela je u Splitu, gdje je 2004. nakon kratke i teške bolesti, preminula.

VEZANOST UZ KRAJOLIK I PRIRODU

Za umjetnicu je karakteristično da je slikala samo i jedino krajolik, uvijek u neposrednu dodiru s prirodom. Slikati motiv krajolika, i to izravno po prirodi, nije u ovo naše doba baš neka preporuka za slikara. Za današnje shvaćanje, naime, to odveć miriše na anakronizam, okrenutost prošlosti.

Zbog takvih je predrasuda potrebno vrlo jasno upozoriti — Milka Krstulović nije od onih koji se oslanjaju na druge, koju bi veselilo prepričavati tuđe, već nebrojeno puta prepričane slikarske priče. Riječ je o umjetnici nesvakidašnje, snažne individualnosti, slikarici koja se gonjena instinktom istinskog umjetnika već od sama početka odlučuje za neusporedivo tegobniji put — put pričanja vlastite slikarske priče.

Poći pak svojim putem, pričati autentičnu slikarsku priču, podrazumijeva proći trnjem mukotrpnih traže-nja, nesnalaženja, stranputica, dvojbi. Stvaralačke muke mogu se s izvanrednom jasnoćom pratiti i na slikarskom putu naše umjetnice. Naime, dok se na njezinim ranijim radovima — radovima na kojima se ona kao umjetnica još tražila — osjeća stvaralački napor, nedostatak poleta, neodlučnost, pa i pritajena malodušnost, sjeta, u zrelijoj će fazi njezina rada svi ti stvaralački utezi otpasti, nestati. Naime, umjesto težine ranijih radova pojavit će se duševni polet, lakoća. Na mjestu nekadašnje neodlučnosti, nesigurnosti, ustoličit će se stvaralačka odlučnost, sigurnost. Naposljetku, prijašnje duševno nezadovoljstvo zamijenit će treperava radost, radost stvaranja, svijest da znaš i možeš. Sve to, dakako, iščitava se iz same slikarske materije, slikarske strukture njezina stvaralaštva.

Naime, dok u krutosti, tvrdoći slikarske materije, u tromosti zemljanog kolorita starijih radova prepoznajemo izraz velika duševnog napora, tereta, umjetničina nezadovoljstva, u mekoći, elastičnosti slikarske materije, u rafiniranu blistavu koloritu kasnijih radova — prepoznajemo stvaralačku radost, oslobođenu samosvijest. Do takvih duhovnih stvaralačkih vedraca, sinteza, dospijevaju samo najuporniji, oni kojima njihova darovitost ne dopušta da stanu na pola puta i da ulaze u kompromise.

ATMOSFERA SLIKE U PRVOM PLANU

Na ovoj izložbi Milka Krstulović otkriva nam se kao potpuno izgrađen, suveren majstor, koji svojim slikarskim instrumentarijem sigurno vlada. Na njezinim slikarskim kompozicijama sve djeluje savršeno usklađeno i prirodno. Slikarica nije samo vrsna crtačica, vješta modelatorica oblika, nego i vrlo tankoćutna, rafinirana koloristica kojoj boja na slici radosno zvoni, blista. Zanimljivo je da na njezinim slikama nema ničeg opisnog, narativnog, pa ipak nam one čudnom uvjerljivošću dočaravaju autentično lice pitoma mediteranskog krajolika — kako ga vidi, doživljava naše duhovno i tjelesno oko u najrazličitijim raspoloženjima, u različitim godišnjim dobima, u različito doba dana.

Premda nas je slikarica prerano napustila, i iako nam je kao umjetnica zasigurno još mnogo toga trebala i imala reći, njezino djelo, i ovakvo kakvo jest, doima se kao posve cjelovit, zaokružen slikarski svijet, svijet viđen očima snažne slikarske i ljudske individualnosti. Izvan je svake dvojbe da slikarica Milka Krstulović donosi posve novo, rafinirano, tankoćutno viđenje Dalmacije, njezina krajolika, nebišta, podneblja. Nije to nemirna, užarena, žestoka Dalmacija Joba, Kaštelančića ili Murtića, nego pitoma, skladna, kontemplativna Dalmacija — Dalmacija protkana prisnom toplinom koja smiruje, ulijeva osjećaj sigurnosti, zaštićenosti; Dalmacija je to velikih, širokih prostora, koji su uvijek u dosluhu s nebom, morem, šumorom valova, s vjetrovima. Milka Krstulović bila je vrlo skromna, tiha i strpljiva osoba, jedna od onih kojima se ne žuri, koje mogu čekati. Premda je znala da živi u nesklonu vremenu, živjela je i radila s dostojanstvenim mirom, uvjerena da je na dobru putu, ljudskom i umjetničkom. Sve ostalo — smatrala je — nije njezina briga. Ne dvojimo da će jednom, kada za to dođe vrijeme, slikarstvo ove naše vrijedne umjetnice zauzeti mjesto koje zaslužuje. Ivan Krstulović