Vijenac 292

Fotografija

IZ ZBIRKE HRVATSKE FOTOGRAFIJE FOTOKLUBA ZAGREB: DARKO GEREŠ

Vizualni doživljaj

IZ ZBIRKE HRVATSKE FOTOGRAFIJE FOTOKLUBA ZAGREB: DARKO GEREŠ

Vizualni doživljaj


Darko Gereš rođen je 1950. u Zagrebu. Godine 1969. završava u Zagrebu Srednju građevinsku školu, nakon čega se zapošljava. Prve kontakte s fotografijom ostvaruje u godini 1964. još u osnovnoj školi u okvirima školske fotosekcije. Tijekom vremena jača njegova zanimanje za fotografiju, da bi se godine 1977. učlanio u Fotoklubu Zagreb, čime započinje njegova intenzivna izlagačka aktivnost.

U razdoblju od desetak godina, od 1977. pa do godine 1987, jedan je od najaktivnijih izlagača u Klubu. Izlaže na oko 230 nacionalnih i na oko 60 međunarodnih izložbi fotografije. Pritom osvaja na nacionalnim izložbama 104 razne nagrade, a na međunarodnim izložbama osam nagrada. Na navedenim izložbama izlaže ukupno dvjestotinjak fotografija i dijapozitiva. Od fotografskih tema najviše je snimao krajolike, arhitekturu, djecu, sport i kazalište. Preseljenjem s obitelji u Veliku Goricu prekida se njegova veza s Fotoklubom Zagreb i izlagačka aktivnost. Živi i radi u Velikoj Gorici.Vladko Lozić

slika slika


Fotograf Darko Gereš fotografijama nam prenosi draga mjesta i događaje, koje je njegova kamera oblikovala u mnogo zanimljivih priča. Sve su one nastajale od trenutka njegova dolaska u Fotoklub Zagreb, u središte fotografskih zbivanja, gdje i sam otkriva tajne i mogućnosti medija, ali i potrebu vlastitog kreativnog razvoja. Kao svaki mladi stvaralac pokušava, a to mu nerijetko i uspijeva, iznaći izlaz iz zadanih okvira u kojima se zagrebačka fotografija tog vremena kretala, proširiti granice naučenoga, pristupom i izražajem formirati osobni, njemu svojstven način. Želja da zadrži samostojnost prisutna je u cjelini njegova opusa.

Slike mu odišu finim ugođajem, koji prenesen na promatrača izaziva čuđenje nad lijepim i misaono jasnim. posvemašnja jednostavnost i mala količina

elemenata svode sliku na vizualni doživljaj, u kojem i pored realnih prirodnih i životnih situacija ne nedostaje poetičnosti. U svakom od njegovih radova izričaj i tehnika žive u suglasju, pa nam je stoga i razvoj njegovih htijenja, njegov pogled i jednostavno i prirodno prihvaćanje svijeta u kojem živi i stvara jasnije. Traganje za novim oblikovnim senzacijama zbiva se u njegovu najneposrednijem okruženju, ponajmanje u prostoru laboratorija. Njegove fotografije nisu samo lijepi dometi medijskog umijeća, nego i samostalne tvorevine rijetke doživljajnosti, stilski i misaono prepoznatljive, one čine dosljedan, a za povijest naše fotografije vrijedan opus, jer nam pored svojih artističkih vrijednosti nude i mnoge odgovore na pitanja o stanju naše fotografije u vremenu kada su nastale.Zdenko Kuzmić

Vijenac 292

292 - 12. svibnja 2005. | Arhiva

Klikni za povratak