VIŠAK GLUME

VIŠAK GLUME

Redateljici nije problem postaviti izvedbeni kontekst, ali jest obuzdati glumce u nespremnosti ili možda i svjesnu odbijanju suptilnijih nijansi izvedbe

Kazalište Komedija već godinama traži svojstveni put, pa vrluda između repertoarnih zakonitosti žanra kojim ostaje vjerno svom imenu i zahtjevnijih komada suvremene klasike, kojima pokušava steći i nove poklonike. Koliko je to uspješno, a koliko isplativo, jer Komedija je ipak, ili su nas barem u to uspjeli uvjeriti, uz Satiričko kazalište Kerempuh, ogledni primjer financijski isplativa poslovanja takozvane ustanove u kulturi, zapravo i nije baš jasno. Čini se da uspjehom mjuzikla Komedija popunjava rupe nastale uprizorenjem Brechta ili Weissa, što naposljetku i nije loša odluka, jer pored svega ostalog donosi i više nominacija za Nagradu hrvatskoga glumišta. Ono gdje takav model nužno popušta jest interpretativna mogućnost sama ansambla, jer Komedija ipak nije ekipirana baš za sve zahtjeve koju pred nju stavlja tako raznolik repertoar.

I dok su Mutter Courage i njezina djeca još kako-tako prošli bez većih ozljeda, uglavnom zbog, čini se, poštovanja prema izvor-niku i njegovoj auri, sličnu sreću nije imao i Da-mir Petričević, novo ime na domaćoj dramatičarskoj sceni. Osječanin se, nakon nekoliko manjih i uglav-nom nezapaženih pokušaja, na vratima Komedije pojavio s raz-vedenim tekstom, prepunim teza i antiteza o hrvatskoj zbilji, solidno dramaturški upakiranim, dijalektalno razvedenim i sveukupno relativno vješto napisanim. Legalisti, ili LEGAlisti, kako autor i u naslovu ističe svoju dijalektalnu pripadnost, ali i poetički smješta svoju komediju u prepoznatljiv kontekst, predani su Marici Grgurinović, mladoj redateljici koja, čini se, kao i Komedija, na početku karijere vrluda prihvaćanjem različitih, ponekad i nespojivih ponuda. Nakon što je upravo na Kaptolu počela s Motelom Mrak Dore Delbianco, s čijim se dramskim pismom družila i u riječkom HNK radeći Prokleti ne idu na Bali, uslijedili su Mjesec Alabame na prošlogodiš-njem Splitskom ljetu te nakon toga i izazovan Kunderin Jacques i njegov gospodar na drugoj sceni zagrebačkoga HNK. Vrativši se na mjesto početka, Marica Grgurinović režijom Legalista pokazala je da joj Motel Mrak nije bio slučajni izbor, kao što joj ni tada oproštene pogreške nisu bile tek trenutak slabosti.

Ukratko, postaviti izvedbeni kontekst, razvući događanje po sceni i srediti dinamiku događanja njoj nije problem, ali jest obuzdati glumce u nespremnosti ili možda i svjesnu odbijanju suptilnijih nijansi izvedbe. Tako socijalno angažirana komedijska preslika zbilje, postaje to još i više, jer ne samo da predstavlja karaktere od kojih je sastavljena domaća posttranzicijska stvarnost, nego njihove specifičnosti donosi i s viškom glume, onim koji već prelazi čak i tipsko inzistiranje na vjerodostojnosti. No, možda je želja, koja se otela kontroli, bila namjerno baš tako prenaglašeno i komedijski vulgarno postaviti središnji, i po dužini i po intenzitetu u svakom slučaju dominantan dio predstave, koji se zbiva u policijskom uredu, kako bi kontrapunktiranjem paradoksalnom smirenošću duševne bolnice potpuna slika dobila na snazi. Ipak, elegijski zaključak Petričevićeva izvornika u neskladu je s pojednostavnjenim strukturama razotkrivanja istine iza reprezentativnih društvenih kulisa, pa na mjestu kritike nastaje lakrdija, dok se dublji uvid epiloga zapravo dvaput obrće i ponovno postaje tek tlap-njom isključena bolesnika, stranog tkiva tog istog društva.

Tako su, u konačnici, Legalisti kvalitetno skrojen, ali nezahtjevan komad, koji bi u drukčijoj postavi, s naglašenijim tragičnim pristupom zamjenama identiteta, subverzivnom prodiranju društveno stigmatizirane nenormalnosti u takozvanu normalnost, što je sve spalo na ipak ne toliko snažna Davora Svedružića, i još slabijega Gorana Malusa, možda imao i trajnijeg učinka. Prepuštena na milost i nemilost neobuzdanih Vida Baloga, Saše Bunete, Vinka Kraljevića, Sanje Marin, Srđane Šimunović i drugih, ono što je trebala biti Petričevićeva velika prilika ostaje tek još jedna od bezglavih Komedijinih predstava za zabavu bez pouke. Igor Ružić